1. Dio

551 6 0
                                    

1. Dio
~Marija~
Jeste li se ikad zapitali kakav je to zivot? Kakve tajne krije? Zasto je sudbina tako okrutna?

Ja nisam nikad.
Ali zivot me je kasnije natjerao da se zapitam.

Upoznala sam jednu djevojku.... Jednu mracnu djevojku. Puna je tajni i tame.
Ali...
Ko bi rekao da cemo postati nerazdvojne? Tako slicne a tako razlicite.
Zivot nas na cudan nacin spojio.

-flasback-
~Pisac ~
"Tebe ono zovu" Kraljicom Mafije"? " govorio je ponosno, a na licu mu se vidio psigopatski osmijeh.

" Na tako glup nacin si me kindapovao da vec znam da ce me neko jos lakse naci. Igracemo se ti i ja jos sreco, znas to?" rekla je hrabro. I bila je upravu...

"Oh kako da ne." uzvratio je sarkasticno
"Marija, ubij je, a moji ljudi ce je zakopati negdje. Saznaces gdje su ti roditelji Marija, samo malo, samo jos malo...
Idemo napolje, a ti ju sredi. " pokazivao je rukom na vrata odlazeći.

"Uredu..." rekla je sebi u bradu dok je uzimala pistolj.

" Izgubila si roditelje?" pitala ju je Tamara nekako tuzno.

"Zasto bi ubicu poput tebe bilo briga za bilo sta?" imala je plave oči, a iz te blago plave stvorilo se mutno nebo... Tamna plava boja puna bijesa.

" Kaze mi osoba koja ce me sad ubiti. " nasmijala se, iako ju je svaka rana zadobijena udaranjem boljela.

" Nije to isto, mi nismo iste... " na trenutak je pocela panicno da vice.

" A zasto? Zasto bismo se razlikovale a radimo isto? " zapitala je direktno. Lice joj se uozbiljilo, vjerovatno se uvrijedila.

" Ja sve ovo radim da bih nasla svoje roditelje..." rekla je to dok joj je suza kvasila bijelo lice.

" I ja sam ih izgubila prije 2 godine... Izgubila sam sve. Policija je odustala od slucaja... Znam da ih je neko zarobio, neko namjerno. Ne znam ko je, al znam da je iskusan u tom poslu. Jos uvijek se nadam da su zivi... " rekla je Tamara pognivši glavu prema zemlji.

" Moji roditelji su isto nestali... Sve sam izgubila isto kao i ti. Da, i od mog slucaja je odustala policija. Od tad ih trazim, usla sam u mafiju da bih pronašla bilo sta o njima. A ti... Ti si banda za sebe. Nismo iste." zatim Marija svjesno krenula odvezivati ruke Tamari, dok su joj suze kvasile ruke.

" Mislim da treba da me zavezes a ne odvezes... " Rekla je Tamara začuđeno

" Znam sta radim. Bjezi odavde dok te niko ne vidi. Najbolje veceras, dok bude mrak. Potrudicu se da ugasim kamere. Nek bar neko od nas dvije nađe svoje roditelje. " ponosno je to izgovorila iako je znala posljedice. Bila je hrabra i odlucna.

" Hvala ti. Ali dugujem ti. " namignula je i krenula prema prozoru

" Znam. Tu nema kamera, a i ove cu isključiti. Samo nastavi. " nabacila joj je osmijeh a onda pistoljem izbila "sat za struju."

Dva dana kasnije*
" Zar si stvarno mislila da prođes nekažnjeno? " govorio je to dok je oštrio noževe ispred sebe.

" Stvarno nisam kriva.
Pobjegla mi je. " govorila je odlucno ali s malom dozom suzama, jer ne moze se taj lik tek tako ubijediti.

" Ma stvarnoo? " na trenutak joj se unio u facu. Pozeljela je da ga udari glavom i izbije oba oka.

" Da. Sta ti je to u ruci? " pogledala je sa strahom u ocima dok je uzimao pistolj sa stola.

" Ovo? Nista. Ovo je samo obican pistolj. Ti se razumijes u to vrlo dobro, zar ne ubice?"

" Ja nisam ubica! " Koliko rijeci mogu da bole, tog je samo ona u tom trenutku bila svjesna. Ubica... Mrzila je tu rijec, iako je znala sta radi i ko je postala.

" Ti? Hah kako slatko. Da duso nisi ubica iako si ih na stotine ubila. Kako samo patetično" taman sto je htio da ju ubije, sa osmijehom, desilo se nesto sto je sve promjenilo. Kombi je prosao kroz vrata, a iz njega su izasli naoružani ljudi.
Iz skupog auta iza, izasla je dama u crnom.

Bila je to djevojka koju je Marija spasila.

Progovorila je sa osmijehom.
" Nismo se dugo vidjeli Stefane..." rekla je ponosno
"Spusti pistolj ili cu ih spaliti zive."
Drzeci telefon u ruci prikazala je nekoliko ljudi kako sjede zavezani za stolice, dok ih drugi muče.

"Da napravimo dogovor? Pusti je, prodaj meni, a ja cu tvoje prijatelje ostaviti. Ako odbijes, spalicu ih i tebe ubiti, a to stvarno ne zelim. Zelim malo bolju igru, a i ne zelim da ti kvarim planove." samo je stpusto pistolj i namrgođen se okrenuo i otisao.

Tamara je prisla Mariji, uhvatila je za ruku i odvela u auto.
Otisli su.
Od tog dana sve se promjenilo. Zivot im je postao bolji od kad su imale jedna drugu. A lose strane? Lose strane cete vidjeti u nastavku. Da li ce stvarno zauvijek biti zajedno? Jedna uz drugu? Sve cete vidjeti u narednim dijelovima price.

Hvala svima koji citaju, nova sam i mnogo mi je drago vidjeti broj pregleda na prici. 🥰

Ostavite zvijezdicu i komentar ispod. Mnogo mi znaci 🥺❤️

Gorka sudbina 🖤Where stories live. Discover now