26. Dio

40 2 0
                                    

Paris, Francuska

~Tamara ~

Stigli smo u Francusku i dovoljno odmorili. Vrijeme je da se vidimo sa Igorom. Nemanju je oteo. Taj lik stvarno ne zna za granice. Moracu za ponovo uciti.

**

Vec 2h se vozimo. Stigli smo na odrediste.

Firma. Ovo je necija firma. Ali kakva? Na vratima nas je docekala samo sekretarica, dok su svi ostali ljudi normalno radili svoj posao. Ocekivala sam bar stotinu naoružanih ljudi. Cudno.

Ulazimo u lift, jos uvijek zbunjeni. Ruke smo drzali na kukovima. Jedan korak i pistolj bi nam bio u ruci. Ne igramo se sa zivotom kad je ovakav rat u pitanju. Vrata lifta se otvaraju a sekretarica nam sa osmijehom pokaza put do kancelarije.

Polako ulazimo a tu nas ceka citava ekipa za stolom. Piju viski potopljen u kantu s ledom. Smireni i opusteni. To nas je i plasilo.

Marija je gledala samo u Leu, kao sto je i Lea nju. Bili su to smrtni pogledi. Milos je stiskao Marijinu ruku u zelji da je smiri... Ali bilo je bezuspješno.

"Dobro dosta vise s ovom tišinom." rekla sam bijesno. Svi su me u čudu gledali. Aleksa posebno.

"Gdje je?" upitao je Milos drsko.

"Na sigurnom." nasmijao se kreten.

"A fora je?" na to Marijino pitanje, Lea se samo nasmijala sarkastično.

"Jos uvijek si samo sjena Marija." pogledala ju je nekako ponosno i prkosno.

"Ja nikad nisam bila sjena nikome." osmjehnula se.

"Dakle... To je tvoja drugarica koja nas je izdala?" polako je prolazio Mariji.

Milos je stao ispred nje. Nije mu dopustio da joj priđe dok mu se u ocima jasno vidio bijes. Poceo je da stišće šaku. Svaki trenutak bi mogao da ga pretuce. Znam to.

" Ne prilazi joj. " kroz zube sam prošaputala dok mi je proslost s njim ozvanjala u glavi....

"Ljubomorna si malena?" upitao me je sa osmijehom

"Ne padam toliko nisko. Ti si jedan od losijih komada u svakom smislu." lagala sam. Nije u svakom smislu bio bas los komad. Tacno je, nismo se dugo vidjeli ali sad... Sad je seks bomba... Ali idalje psihopata u dusi.

"Molim?"

Tamara:"Ostao si isti psihopata kao i prije nekoliko godina. Sve sto zamislis to i ostvaris, samo zato sto ti je tata bio neko."

"Jezik ti se oduzio ocigledno. Treba ga skratiti."

"Pa skrati ako imas muda... Ahhh daa, pa skoro sam zaboravila da sam ti ih razbila nogom kad si me kindapovao." pogledala sam ga tuznim okicama dok je on kipio od bijesa

"Ti..." nije ni zavrsio recenicu a veliki televizor ispred nas se upalio.

Kristijan. On?
On je godinama nasoj porodici stvarao probleme... Prijetio i pravio spletke.

"Eh pa djeco moja draga, posto me svi vrlo dobro znate, nepotrebno je da vam se predstavljam. Pocinje igra. Nazalost u toj igri, samo sam ja pobjednik. A kako se pobjeđuje? Potrebno je da ostanete zivi, znaci ja cu biti jedini koji ce zivjeti. Vidimo se na starom mostu za trke sutra navečer. " televizor se samo ugasio. Svi smo ostali u cudu. Nista nismo shvatili a opet sve smo znali.

" Moramo sarađivati da se prvo njega rijesimo. " Aleksa je bio ozbiljan dok je ovo govorio.

" To je jedino rjesenje. Kad to rijesimo onda cemo se mi međusobno poubijati. "pocela se psihopatski bivsa Marijina drugarica smijati dok je ispijala poslednje kapi viskija.

" Ne pada mi na pamet. " rekla sam bez razmišljanja

" Isto. Nek svi umremo Al saradnje nema. " Igor se slozio sa mnom

" Znaci oko toga se slazete a ovo pametno odbijate. Glupi ste ko kurac. Oboje. " samo je prevrnula ocima.

Svi su poceli klimati glavom... Znaci slazu se.

"Dobro... Znaci rijesili smo to. Necemo sarađivati."

"O da hocemo."

"Ne necemo."

"Dakle kad pocinjemo?"

"Ne pocinjemo."

"Poslacu vam adresu i vrijeme vi samo dođite."

"Alo slusate li vi nas?" rekli smo to u isto vrijeme sa istom pozom. Na sta su se svi opalili smijati. Ne razumijem sta je smjesno koji moj.

"Podijelicemo poslove i raditi zajedno. Znam tog Kristijana, godinama mi je stvarao probleme sa narkoticima, a onda je nestao."

"Meni je sestru uzeo..." pogledao je sa suzama u ocima.

"Unisticemo ga."

"Dobro.... Radicemo zajedno." Igor nista nije rekao samo je klimnuo glavom i sjeo na stolicu. Ja sam izasla vani jer ih niaam vise mogla gledati ki slusati.

Hvala svima koji su citali sve dijelove od pocetka do sad. Sad pocinje mnogo ozbiljnija prica, mnogo vise događaja po kojim se nadam, da cete pamtiti ovu pricu i preporuciti i ostalima. Hvala Vam jos jednom 🙌✨❤️

Gorka sudbina 🖤Donde viven las historias. Descúbrelo ahora