15. Dio

44 3 0
                                    

~Marija~

Ne mogu vjerovati....
Ne, ne, ne, ne moguce da je umrla...
Greska. Sigurno je neka greska.

Notifikacija stize:
Video poslan - nepoznat broj.

Ulazim u video.... Video sa sigurnosnih kamera...
To je Tamara. Tamarin motor.

Ne... Ne.. Ne, ne.

Eksplozija.... Tamara je upala u rijeku, motor ju je ubio?
Sta sam ja to uradila....?
Da je nisam onako naljutila.... Nista se ne bi desilo.

"Marija... Moramo u bolnicu da potpisemo neke papire... I da provjerimo ono što znamo." pogledao me je tužno Jovan i samo izasao.

Ne mogu ja to. Ne mogu....

Nekoliko sati kasnije
~Marko ~

Gledam Mariju i cekam da potvrde nesto sto ne zelim cuti.
Ne mogu vjerovati da je mala brinetica poginula.... Pala sa mosta zajedno sa motorom... U vodu i onda eksplodiralo.

Zar je moguće to? Ne. Nadam se da nije. Nadam se da je bas tad neko posudio Tamarin motor i otisao negdje.... Ne zelim da je ona.

Gledam Mariju.
Nisam ni znao da pusi. Pali cigaru za cigarom i suza joj suzu stize.
Boli je. Boli je jos vise jer krivi sebe za to. Zbog svađe. Mozda i da se nisu svađali mozda ne bi otisla motorom.

Ali kao sto tamara kaze, nismo vise u stanju da biramo put, sad je sve do sudbine....
Tako je moralo.

Teta Jelena je do sad dva puta pala u nesvijest. Ne moze da vjeruje da je nestala djevojka....

Čika Zoka prima infuziju, skočio mu je šećer. Na licu sam vidio nekoliko suza.

A ja? Kako sam ja? Ne znam.
Ne mogu objasniti kako sam jer jos uvijek sam zbunjen.... Njene oci su tako posebno sijale na svakom dorucku i veceri.
Ne znam kako da objasnim te braon oci kad me pogledaju. Taj sjaj...

Stize doktor....

"Dobar dan... Izvolite pođite sa mnom." doktor je pokazao rukom na Mariju...

Vrisak...
Cuo sam Marijin vrisak.
Mrtva je...
Brinetica je mrtva? Zar je moguce?
Ne mogu vise suze kriti.
Nisam u stanju.
Pustio sam suzu...
Gorku sudbinu cemo prozivljavati.

Izasla je Marija. Njeno rumeno lice do prije nekoliko dana.... Izgubilo je boju. Oci plave su izgubile sjaj i boju.
Noge su izgubile moc... Pala je na hladan pod koji se vrtio pred mojim ocima.

Niko od nas vise nije imao snagu ni za sta. Sahrana. Ne mogu ni misliti o tome a... Uh. Ne mogu.

Marija vristi i place.
Lupa rukama u pod i od zid.
Teta Jelena sjece vene zeljezom od stolice.... Zavrsila je u hitnoj. Uspavali su je lijekovima.
Čika Zoka je sjedio i gledao citavo vrijeme u jednu tacku. Bio je ozbiljan. Bio je najjaci bez obzira na sve, nije se dao.

"Istrazi." rekao je nekom na telefon, samo sam to cuo od njega, a onda je poklopio slusalicu.

1 dan kasnije

~Marko~

Sahrana.
Mislim da cu ovaj dan i jucasnji mrziti vise od svega u zivotu. Proklinjacu sve...

Marija vristi nad Tamarinim mrtvim tijelom. Pokrivena je u sanduku. Nismo mogli vidjeti tijelo. Odmah su i zatvorili sanduk.

Čika Zoka je spustao sa jos 3 covjeka sanduk. Marija je vristala dok ju je Jovan drzao da ne padne na sanduk u zemlji.
Teta Jelena je pod lijekovima. Toliku su joj dozu dali da vise nije u stanju ni da place. Izgleda kao biljka.

"Osveticu te Tamara... Hocu." rekla je to i nasmijala se obrisavši suze na licu. Udahnula je duboko i pocela se smijati kao psihopata. Zaklela se Marija nad njenim grobom.

I ona kao i ja misli da je ovo namjerno. Sve je bila igra. Igra u kojoj smo izgubili jednog vaznog igrača.

~Marija~

Svi su krenuli kuci sa groblja... Ja ne mogu. Ne mogu je ovdje ostaviti samu.

Skoro su svi otisli samo je jedna zena stojala u crveno crnom. Imala je suncane naocare i maramu crnu. Prisla sam joj. Skinula je naocare i maramu i pogledala me.

Lea.

Lea"Rekla sam ti da cu ti vratiti za sve... Da ces patiti isto koliko i ja.
Htjeces umrijet ali ja cu dati sve od sebe da zivis i patis. Ne zaslužujes nista vise."

"Nisam ubila tvoju majku Lea. JEBENO NISAM! zasto mi ne vjerujes?."

"Jer znam da lazes...."

"Zato si ubila Tamaru?"

"Ko je rekao da sam je ja ubila?" nasmijala se kucka.
"Ja sam samo rekla da ces patiti." sa osmijehom je otisla. Mrzim ju. Unisticu je.

Paris, Francuska

~Sanja~

"Igore jesi li cuo?" pitala sam ga znatizeljno

"E ako je opet neka glupost oko tvojih nekih tamo outfita zaobiđi me."

"Nije to konju."

"Ne zanima me tvoja sminka ni stara ni nova koja je napravljena."

"Aman nije tooo."

Igor:"Neces me opet zajebati pa da ti kupim auto."

"Aman oces me saslusati?"

"Ajde pusti curu da zavrsi jebo te mozda je nesto pametno." rekao je Aleksa

"Od nje nista pametno ne mozes cuti Al dobro, haj Kazi."

"Tamara je poginula...."

Kada sam mu to rekla ispala mu je casa iz ruke. Preblijedio je. Pao u sjedeci polozaj na stolicu i gledao u jednu tacku.

"La.. L... Lazes."

Sanja:"Ne lazem Igore..."

"O da lazes. To nije istina. Koji je tebi kurac da pravis takvu sprdnju sa mnom? A?"

"Moji ljudi su bili na sahrani evo ti video..."

Uzeo je telefon i pogledao. Izgubljen. Ni meni nije svejedno, htjela sam da gledam kako pati dok je on unistava.

Hah steta. Sad je gore na nebu, nek gleda kako joj unistavam familiju.

"A gdje je Lea? Nema je vec 3 dana." zapitao se Aleksa, ali na malo cudan nacin

"Rekla je da ima nekog posla otisla je van zemlje ali ne znam gdje tacno."

"Moram da izađem." dao mi je telefon i krenuo prema vratima.

"ides u klub da se istreses na onu kurvicu?"

"Da"

"Cekaj me. Idem s tobom. I meni bi dobro doslo." samo su izasli a ja sam ostala sama i uzela casu vina.
Krenulo nas je. Nadam se da ce ovako uvijek biti. Pocela sam se smijati.

Gorka sudbina 🖤Where stories live. Discover now