7. Dio

76 3 0
                                    

~Tamara~
Polako se budim. Jos uvijek mi se manta i sve mi je mutno. Da, dobro vidim jednu osobu ispred sebe. Sigurno je to taj koji me je uhvatio u praznom klubu.
Uh muka mi je, ko zna sta je sipao u onu maramicu da bi me onesvijestio.

" Pa dobro jutro ljepotice. Bas si mi se uspavala vidim."

"Za tebe sam dama, a sad pređi na stvar." samouvjerenost mi je uvijek bila na visokom nivou, cak se i sama zacudim otkud mi toliki ponos i prkos.

"Ne razumijem malena, na sta da pređem." pravio se budala. Hah, prosječno musko na vidiku.

"Daj molim te, da si me htio ubiti, do sad bi me ubio. Da si htio silovati silovao bi me, a vidim gola nisam, tako da nisi. Znaci da imas nesto socno da mi preneses, samo od koga?" bila sam direktna, sve sto sam rekla bila je istina.

"Uredu, posto si pametna vidim ne mogu se igrati s tobom." nasmijao se. Pa naravno da ne moze.
"Dakle, rado bih te odvezao sa te stolice i rekao onda ali se plasim da ces me ubiti prije nego sto bilo sta kazem, a onda nisam nista napravio.

" Upravu si i slazem se u potpunosti, bolje je ovako, izvoli Kazi sta imas. " kako samo ima lijepe oci iako su smeđe... Pogled, stas, ta leđa, ruke tako su uh... To se ni ne moze objasniti. Drzak je ali na blag nacin. Ne viđa se ovo cesto... Ah Tamara saberi se....

" Poslao me Igor da ti kazem da se cuvas i da igra pocinje. Zna da ides u Spaniju, cak i da ne odes tamo, znace svaki tvoj pokret."

" Daj mi nesto sto ne znam lepotane. Nesto socnije."

Pogledao me je tako slatko... Zar se ovaj pogled uopste moze i opisati? Ne, ne moze. Prisao mi je skroz blizu, usne su nam se skoro sudarale... Osjetila sam njegov dah na svojim usnama a onda...

" Evo nesto sto ne znas, zovem se Marko, malena. Nemam djevojku." rekao je to ne pomicuci se od mene.

Auh, kurvanjsko ime, a tako seksi pogled. Boze... Sviđa mi se ova informacija.

Nasmijao se tako zavodnicki a onda zavukao ruke oko mog struka. Gledao me je pravo u oci dok je skidao konopac sa mojih ruku. Osjetila sam adrenalin na trenutak.
Jel ga ja to zelim? Ne moguce. Ne moze. Ne, ne.

Uzeo je moj telefon iz dzepa dok me je odvezivao a da nisam ni skontala. Naravno vratio je ali ne kao sto je bio prije. Tu je sad njegova slika i broj telefona.

Vratio mi je motor i dao telefon. Namignuo rekavsi da se ponekad javim. Zasto da ne?
Al sta ako je sve ovo igra? Samo Igorova pokvarena igra. Ne, ne mogu dopustiti da se bilo ko igra sa mnom, pa cak ni njemu.

Gorka sudbina 🖤Où les histoires vivent. Découvrez maintenant