32. Dio

79 2 0
                                    

~Milos~

"Tamara ti si posebna vrsta psihopate. Mogli smo svi pomrijeti zbog tebe." bio sam ljut ali sam se smijao jer je bilo urnebesno. Svi su ljuti, samo ona opustena.

"Jeste li poginuli? Naravno da niste. Sa mnom ginu samo kukavice!!! Upamtite to. Mada iskreno ni meni nije bilo jasno kako neki nisu poginuli... " rekla je to sarkastično misleci na sve nas.

"Dakle ti nas vodis ravno u smrt?" upitala je Lea ljuta.

"Apsolutno." smijala se Tamara dok je odgovarala.

"I kakva je ovo kuca? Ovo je staromodno, iz proslog je vijeka."

"Lea, ova kuca je moje djetinjstvo, postuj to. Inace cu ti pokazati sve Lose strane ove kuce, jer su pravljene za takve kao sto si ti." krenula je ustajati kao da ce joj potkratiti pola zivota.

"Ej, ej mir. Dosta je. Tamara razumijem te, ali Lea je upravu ovdje nemamo nista."

"Pff." idalje se smijala dok je jela neke grickalice

"Molim?" ponekad je stvarno ne razumijem.

"Jadni ste... Jer mislite da je ovo obična kuca. Ova kuca je davno sagrađena, cak sam i ja skoro saznala neke stvari u njoj." gledala je tetu Jelenu, ravno u oci, dok je pricala.

"I hoces nam pokazati sta to sve ima ova kuca?" upitao sam znatizeljno.

Pokazala nam je rukom da krenemo za njom. Sklonila je veliku sliku koja je prekrivala skoro citav zid. Na toj slici bili su vukovi, koji su predstavljali zapravo Tamarinu porodicu.
Sklonivši tu veliku fotografiju, otvorila je vrata i silazila niz mracne stepenice. E ovo je horor.
U tom podrumu vidjeli smo mnoge stvari koje nismo mogli ni zamisliti. Skupa auta, puske i pistolji. Novi motori, kao i veliki šank, a iza njega samo najkvalitetnije piće. Tu je bio i ring.
Pored svega toga, stajala je karta grada na sred stola. Tu su bili mali pijuni. Plavi, crveni i crni, i samo jedan bijeli.
Plavi su oznacavali svu policiju koju su Marija i Tamara imale pod svojim. Crveni su oznacavali klubove, zajedno sa narkoticima, i neke stare prostore, koji su imali vatreno oruzje. Crni su bili svi Tamarini ljudi. Bijeli, najveci pijun bio je smjesten bas na nasu kucu, na karti gdje se nasa kuca nalazi.... To je oznacavalo nasu teritoriju.

Pored karte imala je video snimke kamera. Bilo je posvuda po gradu, hvatala je svaku sumnjivu ulicu. Mnoge klubove je imala pod video nadzorom, kao i citavu kucu.

***

Svaka kupka mi dobro dođe. Ovih dana nisam imao vremena cak ni za sebe. Nisam odmora imao ni psihički ni fizicki. Mozda bi mi jedna knjiga procistila um?

"Hej Milose..." govorila je Marija dok je polako ulazila u sobu.

"Hej mala." odgovorio sam umorno, dok sam trazio majicu u ormaru.

"Kakav ti je to oziljak ispod rebara?"

Pogledao sam u Mariju i izgubio se.... Oziljak. Ne volim da pricam o njemu. Ni o tom događaju... Traume me jos prate.

"Nije nista Marija."

"To nisam vidjela prije. Skrivao si?" istina, skrivao sam. Stavljao sam obično nesto poput flastera, ali sad sam se kupao i zaboravio.

"Marija..."

Samo mi je prisla i pogledala oziljak...
"Ispricaj mi."

"Desilo se davno... Ja sam siroče. Odrastao sam u domu. Nisu me uglavnom voljeli, a ni sam ne znam zasto. Jednom sam izasao vani, i covjek koji je prolazio ulicom ugledao me je i dao mi igracku. Motor. Igrao sam se citav dan s tim motorom, a onda je ispalo jedno pismo. Pisalo je "majka ti je ziva ali su te proglasili mrtvim i odveli te od nje". Drugi dan je opet naisao taj covjek i rekao mi da je tu igracku, moja majka meni htjela dati.... "

" I onda? "

Uzdahnuo sam jer je za mene bilo tesko...
" Onda su naišla cetiri djecaka mojih godina. Htjeli su moju jedinu igracku koju sam imao.... Nisam im dao. Tukli su me. Ja sam idalje cuvao taj motor. Rasjekli su me kamenom.... Bas tu. " pokazivao sam rukom
" ali ja sam idalje imao taj motor u svojoj ruci.... A onda su nogama gazili moj motor. Slomio se. Znas li da sam ga pokusao sastaviti? Ali ne, nisam mogao. Taj motor je bio kao moj zivot. Slomljen. Oziljak je sam zarastao, ali moj motor se nikad nije mogao popraviti. Od tad sam takav kakav sam. Los i zao, nemam dusu. I ne zelim da je imam. Nikad nisam mogao prezaliti sto nisam majku uspio upoznati. "

" Imas li jos uvijek tu motor? "

" Imam. "

Uzeo sam kutiju iz zaključanog ormarica. Otvorio sam je i izvadio iz majčine marame polomljeni motorić.
Marija je pustila suzu i uzela motor...
A onda sam začuo pucanj puške, i jedan od metaka je ušao u našu sobu.

" Marija, lezi!!! "

" Ljudi dolazite ovamo!!!" cuo sam Tamarin glas.

Gorka sudbina 🖤Where stories live. Discover now