12. Dio

43 3 0
                                    

~Tamara ~

Teta Jelena je sklonila veliku porodičnu sliku... Tu su se godinama nalazila vrata za koja ja nisam znala...? Otvorila ih je i unutra su se nalazile stepenice.

Polako smo sišli niz njih i vidjela sam ogroman prostor. Tu je bio ring... Skupa stara auta... Sefovi... Prazni ili puni ne znam jos.

Polako je prisla sefovima sa lijeve strane a tamo su se nalazili... Cek sta? Pistolji i puske??? Otkud to u nasoj kuci?

Desno su bile pare i zlato. Zlatne kovanice.... Ne mogu da vjerujem. Sta se desava ovdje?

"Hoce neko objasniti ili ja da pocnem pucati od razmisljanja?"

"Znas li zasto te je tvoj otac toliko stitio od ovog zivota koji si ti sebi stvorila za nekoliko godina?" pitala je teta Jelena

"Zasto?"

"Jer je on davno bio u tom poslu. I prije nego sto je dobio tebe i prije nego sto se ozenio. Naravno nije se odmah mogao tog otarasiti, dok si ti bila beba, pa je jos radio svakakve ilegalne poslove. Mogao te je izgubiti zbog toga... Umalo. Zato je sve prestao za jedan dan... Volio te vise od tog zivota na koji je navikao. "

" Kako me je mogao izgubiti? "

" Imao je neprijatelje, ali u mafiji postoji pravilo... "

" Civili se nikad ne napadaju. "

" Tacno tako. Posto je tvoj otac bio jak i uticajan covjek u tom poslu, jedino da ga spuste, morali su napasti njegovu porodicu, odnosno tebe. Ali dobro uglavnom te je spasio i okanio se tog posla tako da sve je sad uredu bilo... Dok nije nestao."

"Mislis da su ih ti ljudi oteli?"

"Ne, provjerili smo to sve. Nisam ja samo cistatica i kuharica ja sam isto bila u tom poslu. Radila sam spretno, isto sam bila neko i nesto u toj prici."

"hocete nam pomoci onda svi vi da vratimo ono izgubljeno."

"Nemoj dva put reci." nasmijao se i namignuo.

Dva dana kasnije bili smo spremni ratnici. Bas ratnici. Trenirali smo, radili....

Poceli smo sa Pištoljima. Stavili smo mete udaljene 5, pa 10 pa i 20 metara udaljeno i gađali. Morali smo imati mirnu ruku. Savršeno smo gađali.
Marko se brzo oporavljao pa je i on sa nama trenirao.

U ringu smo provodili dosta vremena, borili smo se i ucili nove trikove. Stari čika Zoka ipak nije tako star kao sto sam mislila. On je bio u boljoj formi nego mi mladi. On nas je najvise podučavao o brzoj voznji. Brzom okretu u krivini i tim stvarima.

7 dana kasnije

Poslije dorucka izasli smo vani da malo sredimo dvorište.
Jedan od cuvara mi je donio pismo. Otvorila sam i ovako je pisalo

Zdravo malena, sigurno si me se pozeljela.
Ovdje Igor, tvoj bivsi prijatelj. Da prijatelj sreco.
Budi spremna, spremi te svoje stare i nove ljude. Igra pocinje. Pakao nisam stigao da ti napravim do kraja.

"Sta je to kceri?"

Pogledala sam je sa osmijehom i zguzvala pismo.

"Igra pocinje sad."

Otisla sam u klub, kad sam usla svi su me gledali sa strahom, ali i velikim postovanjem. Bojan je sređivao sve brzo, klubovi su opet imali narkotike a moji ljudi oruzje. Sve se vraca na staro.

"Dakle ovo sve je tvoje?" Marija je pokazivala rukom na klub.

"Ovo je samo jedan od mnogih mojih klubova."

"Koliko se proda na dan?"

"Kokaina?"

"jok ja mislim na brasno i šećer u prahu. Pa normalno na kokain."

"Ah ne znam, proda se u mnogim kolicinama."

Poceli smo se smijati a onda... Pucanj... Culi su se pucnji. Moji ljudi su izasli sa oruzjem i poceo je rat. Ocekivala sam to. Svim svojim ljudima rekla sam da se vrate. Nije ova princeza mafije juce zapocela ovaj posao.

Kada su se moji ljudi sklonili, hrabre ratnike koji su nas napali, digla sam u vazduh. Bombe su bile ispod auta a oni su se iza njih skrivali pucajuci u nas. Jadno do bola, ali ocekivano.

Naravno poslije je policija dosla i privela me. Nisu imali dokaze bilo je mnogo bombi sve su unistile. Rekla sam da necu da pricam ni sa kim dok moj advokat ne stigne.
Rekli su mi da je advokat stigao i da ce uci za koji minut.
Cula sam kako neko kuca... I... Ona? Sta ona radi ovdje....

"Dobar dan" usla je sa osmijehom zena koja me je citav zivot cuvala i spasavala, teta Jelena

"Dobar dan. Izvolite sjednite." rekao je namrgođen i nadrndan inspektor

"Nema potrebe jer cete odmah pustiti mog klijenta. Iz viđenog vi ste ju priveli bez ikakvog dokaza, samo Vasa sumnja. Znate li koliko je njih ostalo bez posla? Sve sam ih ja dovela do tog. Nemojte mi svoje sumnje donositi, samo konkretne dokaze, a da, ako pokusare kao jedan inspektor da nam podmetnete nesto, zapamticete nas kao nesto najgore u zivotu. "

po prvi put je vidim ovako drsku. Zar je ona advokat? Ne mogu da vjerujem. Tako me hladno izvukla da ni policajci nista nisu rekli a ni inspektor.

" Dobro dorađen posao kceri. " namignula mi je

" Ti si odradila jos bolji. "


Gorka sudbina 🖤Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu