Gorka sudbina 🖤

31. Dio

~Tamara ~

"Marija o cemu ti pricas? Nista te ne razumijem?"

Taman kad mi je htjela reci usao je doktor.
"Gospođice morate izaci."

"Ali..."

"Izađite molim Vas , ona se mora odmoriti."

Samo sam izasla a Marija me je gledala i puštala suze...

Nista vise ne shvatam. Nista ne razumijem. Tata? Bio je policajac? Kristijan sve to zna? I zna jos puno tajni? Ne mogu vise.... Ne mogu.  Ali zasto onda Kristijan zeli da unisti nasu porodicu? Sta smo mu toliko lose ucinili?

~Aleksa~

Gledam Tamaru kako nam blijedo prilazi... I pada. Brzo otrčašmo do nje i izgleda kao vampir.

Priključili su je na infuziju i brzo se probudila. Pitali smo je sta se sve desilo i toj sobi, sta je rekla Mariji, ili Marija njoj.... Ali cutala je i gledala u jednu tacku. Nije nas ni cula.

"Spremite se idemo u moju kucu." rekla je to gledajuci u jednu tacku.
"Dajte mi moj telefon."
Dali smo joj telefon, nekog je zvala, i samo je rekla "Spremite se, vracamo se kuci." spustila je slusalicu i ustala iz kreveta.

~Tamara~
Marija je bolje, izasla je iz bolnice prije 3 dana a mi se spremamo ponovo za spaniju. Idemo u moju kucu opet. Tacno je, u pocetku su se bunili, ali su ipak shvatili da je najbolje da se sklonimo iz Francuske. Moramo igrati igru na našem polju.

Letimo avionom i uskoro stizemo. Niko nije srecan niti raspoložen. Aleksa i Marija pokusavaju da vrate ono izgubljeno porodično vrijeme. Igor radi sa narkoticima i posao sve vise i vise raste. Lea je nasla nekoliko desetina ljudi da nas brane. To je nista, oko mene se nekad skupljalo na stotine. Ali dobro. Sanja kao sanja idalje je tatina umiljata bahata princeza.

Stigli smo na aerodrom i auta nas kupe.
Vozimo se vec nekoliko minuta i auto ima cudan miris. . Miriši na limun. Ne volim taj miris, svi to znaju.

Odjednom se zaključavaju vrata i popališe se sva svijetla, i svi dugmići u autu kao da su poludjeli. Auto je idalje vozilo. Pokusavala sam kociti, ali ono je samo jos brze islo. Uzela sam telefon i ušla u nasu zajednicku grupu i pozvala ih sve.

"Ljudi nesto mi se desava s autom."

"Nisi jedina." svi su rekli u isto vrijeme.
A onda se na malom televizoru, u autu, prikazo Kristijan. Svi smo bili vidno sokirani.

"Dakle djecice, moja pametna, u ovoj igri ste uspjeli izvaditi jednog pijuna, da vidimo koliko ce jos vas biti spaseno."
Smijao se i pokazao na daljinski rukom. A onda je poceo prstima pokazivati 3....2...1.

Samo sam cula kako je nesto iza nas eksplodiralo. Jedno auto, zajedno sa mojim cuvarima.... Otislo je u vazduh. U tom auto bio je samohrani otac sa dvoje male djece. Na sve je bio spreman samo da dobije novac i da ih odhrani. Ne mogu vjerovati... Zbog mene ta djeca nece imati oca...

"Grize li te savjest Tamara?"

"Kristijane..."

"Ou da... I mene bi da sam na tvom mjestu. Ali eto srece pa nisam. Ne brini se, ti ces gledati kako svi oni umiru i ti ces na kraju. Zelim da gledam kako patiš, kao sto je tvoj otac mene gledao dok patim. Ustvari rado bih gledao ali moram ici."
Samo je otisao. Kamera je ostala upaljena.

Preko poziva cula sam kako se sekunde otkucavaju u svakom autu. Pakao. Vidjela sam strah iako ga nisu prikazivali na svojim licima.
Opet sam cula eksploziv i opet je jedan od mojih ljudi Otislo u vazduh, ali on nema nikog iza sebe niti ispred. Nema djecu, nema majku ni oca, on je sam. Nema porodicu. Rekao je da je spreman umrijet za ovaj posao.

Gledala sam u tu kameru jer jedino sam to mogla.... I vidjela Jovana. Kako se prikrada i gleda unaokolo.

Gledala sam kako kucka nesto preko laptopa i auta su polako usporava. Svjetla su se polako gasila i dugmici su se smirivali, nisu se vise palili gasili.

Opet smo imali samokontrolu nad autom.

"Ocekivao sam tu izdaju Jovane... Zar sve to zbog te jedne djevojke koja te ne zeli ni pogledati? Eh glup si sinko. Jako glup."

Dok je on pricao poslala sam svima poruku
Pratite me, i bolje bi vam bilo da znate plivati. Vozite sto brze mozete ali pazite na krivine. Otvorite jedna vrata malo i nemojte se vezati.

Svi su vidjeli i reagovali na poruku.

" Odvedi ga dole gdje mucimo najgore ljude." rekao je Kristijan covjeku koji je stajao pored njega, upiruci prst u Jovana.

Znala sam da Jovan radi za njega, to mi je rekla Marija, ali nisam ocekivala da ce stati na nasu stranu. A i sta se to desilo između nje i Jovana?

Brzo smo bili do tog mjesta litice. Umjesto da kocim davala sam gas i sletjela sam sa nje ravno u more. Tako su svi zajedno sa mnom. Jovan je to gledao i smijao se a onda je i nestalo signala....
Molim te Boze spasi nas, mi ne mozemo cekati karmu, mi cemo biti njegova sudbina.