(Ostavljate usputne komentare)
10 dana kasnije
Točno deset dana je prošlo od Andrejeve povrede. Jučer je došao doma na kućno liječenje. Za nešto manje od dva tjedna će početi sa zvanicnim terapijama kako bi se čim prije oporavio i vratio nogometu.
"Večeras gledamo našeg Joška u borbi protiv Borne.", čula sam Andreja kako se doslovno dere iz dnevne sobe. Kao da sam na drugom kraju svijeta, pa da ga čujem.
"Što misliš tko dobija?", upitam ulazeći u dnevnu, sa voćem na tanjuru. On je na grudima uspavljivao Renata, koji se naravno opirao i nije htio da zaspi.
"Nemam pojma, nezgodno je jer su mi obojica dragi jako.", reče mi.
"Bila bi fora da si još uvijek u Njemačkoj pa da gledam neki meč Hofenhajma i Štutgarta ili Lajpciga.", našalim se te upalim utakmicu gdje je već počela ceremonija otvaranja.
"Znaš šta bih volio?", pogledam ga čim me je to pitao. Odmahnem glavom.
"Što?", pitam ga.
"Bio bi red da Joško zaista dođe u Englesku, ozbiljno.", pogleda i on ka meni.
"Znam da mu je dječački san da zaigra za Liverpul, ili možda čak za neki drugi klub premijer lige.", skrene pogled ka TVu.
"Pa znaš, ja ga duže znam.. ali ne mogu da pretpostavim kako mu je bilo kad si ti potpisao za Liverpul.. još u periodu kad smo mi ušli u vezu..", vratim i ja pogled ka ekranu TVa.
"Sjećam se koliko je bio ljubomoran. Sad nije više, ponaša se odraslije.", kazao je.
"Ili je našao neku curu.", dodao je. Pogledam ka njemu nakon tog komentara.
"Misliš?", upitam spuštajući tanjur sa voćem na stol.
"Zašto ne?", pogledao me je.
"Joško je fin dečko, bio bi red da i on bude sretan pored neke cure koja ga fakat zaslužuje, kao i on nju."posljednje je veoma naglasio.
Gledali smo utakmicu u tišini. Moj brat nije bio u početnih 11, ali to ne ometa činjenicu da je I dalje najbolji igrač svog kluba, po meni.
Za to vrijeme je Joško, najbolji branič na svijetu, bio svud po terenu, u svakom momentu igre. Nevjerojatno je koliko je talentiran, a to je najviše pokazao na Svjetskom prvenstvu u Katru.
"Ja bih Joška ove godine poslao u trku za Balon d'Or.", tišinu među nama je prekinuo Andrej spuštajući Renata da sjedi između nas.
"Pretalentiran je za svoje godine. Rijetko se to viđa. Ma da, nije čudo jer je prije par godina izašao iz redova Dinama.", slegnuo je ramenima gledajući ka meni.
Na poluvremenu je bilo čak 3-1 za Lajpcig. Čim smo uvidjeli da Borna neće ući niti u jednom momentu u igru, a da Lajpcig očito dobija, bili smo spremni za gašenje TV-a jer je pobjeda isuvise očita.
...
"Znaš da bih ja trebala već za tri dana u Beograd.", skidajući se za krevet, opomenula sam Andreja na to.
"Uh..", uzdahnuo je te ga pogledam.
"Nemaš čega da se brineš.", ponovila sam njegove riječi od neki dan, kad sam rekla da idem u Beograd zbog posla.
"Taman ću ja da se oporavim ovdje, pa u junu dalje utakmice sa repkom. Vidjet ćemo se,valjda.", rekao mi je.
"Naravno da oćemo. Zvat ću te svaku večer, jutro, svaki sekund..", priđem mu i poljubim ga u usne.
"Zaista sam umorna.", kažem nakon što se razdvojimo kako bismo došli do zraka.
"Idem da obiđem Renata, ugasim svjetla u kuhinji i njegovoj sobi i dolazim", kažem mu odlazeći ka vratima sobe.
Po ulasku u sobu, vidjela sam da Renato još ne spava, ali je na korak za zaspi. Ugledavši me, ustao je i uhvatio se za ogradicu krevetića.
"Spavaj, Reno.", dotaknem mu obraz. Shvatam da, što je stariji sve više liči na moju obitelj, Bornu... dok je bio beba, svi su govorili da jako liči na Andreja. No, to nije ni bitno.
"Kako spava Renato? Ajde pokaži mami.", kažem mu no on na sam pomen spavanja zaplače, bez suza, pružajući ruke ka meni.
"Mama!", derao se na sav glas. Iako mu je vrijeme za spavanje već odavno prošlo, trebalo bi da spava već odavno, on koristi priliku da nas sve drži budnim. To mu je običaj cijeli život. Jedan period je bio dobar, sad ponovno.
Uzela sam ga u ruke i tad je prestao da plače. Nasmiješio mi se manipulatorski. Ipak, koliko god bio bezobrazan, volim ga najviše, ipak je dio mene i čovjeka za kog bih sve dala.
"Imat ćemo gosta noćas.", uđem u sobu spuštajući Renata na pod. On otrči do kreveta na koji ga popne Andrej.
"Još ne spavaš, vraže.", kaže mu Andrej.
"Ili si se zaljubio i ti..", kaže Andrej podižući pogled ka meni. Skrenem pogled sa njega praveci se da nisam ništa čula.
"Poslat ću ja tebe i stričeka Joška u cure, pa ćeš ti vidjeti što su muke.", na ovo sam se nasmijala.
...
Imam osjećaj da sam samo oči sklopila i već je bilo jutro. Probudio me je zvono sa mobitela. Automatski, prije nego sam ugasila zvuk, probudio se Renato, skačući za mnom.
"Mama!", mislim da on ne zna nikako drugačije da me zove nego na sav glas. Odakle mu snage da viče u šest ipo ujutro?
"Ššš, idemo u tvoju sobu.", uprtim ga u naručje i izađemo iz sobe. Lagano zatvorim vrata. Ušli smo u sobu, te se odmah uhvatio za loptu pored kreveta.
"Idemo se presvuć.", kažem podižući ga na krevet.
"Ne.", opire se. Kao da je presvlačenje tko zna što.
"Mislim da je vrijeme da se odvikavamo od pelena, što kažeš?", kažem mu te me pogleda i nasmiješi se.
"Nema..", sretna sam što je počeo da povezuje rijeci sam. Prosto odrasta iz bebice od par mjeseci u dijete od skoro dvije godine.
Odmah nakon što sam spremila i sebe i Renata za dan, uputila sam se u kuhinju da nam spremim doručak, a njemu sam dala da jede i gleda crtani film.
Uzela sam mobitel kako bih vidjela zašto mi je jutos zvonio mobitel. Na kraju se ispostavilo da su zvali idioti koji su došli do mog broja mobitela na kvarno. Ipak sam ušla na instagram i vidjela da sam dodana u novu grupu pod nazivom "WAGSICE🇭🇷" .
"Isuse, što je ovo?", pomislim prije nego uđem u chat koji je bio prepun poruka.
"Što je ovo?", upala sam u sred neke važne rasprave.
"Evo nam Lucija Kramarić ex Sosa.", napisala je Silvija, žena Brozovića.
"Okej, kakva je ovo grupa?", pucam u metu odmah.
"Izabel ima rođendan pa nas želi okupiti.", odgovori mi Silvija u roku od odmah.
"Ne rođendan već pravi godišnjicu braka, pa želi da nas okupi.", ispravila ju je Vanja.
"Di nas okuplja i koga uopće?", napisala sam znatiželjno.
"U Zagrebu normalno.", odgovorila mi je Vanja.
"Prekosutra uvečer da ste sve došle u Zagreb!!!", oglasila se Izabel. Taman će mi dobro doći da iz Zagreba odem odmah naredno jutro za Beograd.
•Hvata me nostalgija zbog Svjetskog koje je bilo prije godinu, a i plasmana Vatrenih na Euro, pa se vraćam wattpadu💁♀️•
Vote?
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
