(Ostavljajte usputne komentare, hvala)
Zaigrati u jednom od klubova Premijer lige je bio san mog najboljeg prijatelja. Slušati ga satima o Anfieldu, pjesmi "You'll never walk alone", zamišljajući se u dresu crvene boje kako daje golove za klub iz snova.
Sve je to potrgano i spaljeno, za sad.. dečko ima tek 21 godinu, vjerujem iz sve snage da će kad tad da dođe u Liverpul... ja u to vjerujem ma kako izgledalo iz ove perspektive.
Njemački mi nikad nije bio jaca strana. Sudeći da je nakon Svjetskog prvenstva u Katru bila ogromna količina ponuda iz mnogih Europskih klubova, odabrati Liverpul i Englesku je bio sjajan potez, ne samo u životu mog zaručnika već i za nas sve. Da je Andrej nakon Svjetskog ostao u Hofenhajmu, definitivno bi se pokajao. Ne kažem ništa loše za klub, već se prilika za prelazak u Engleski klub, koji je među boljima, ne fobija svaki dan.
Da, kao što rekoh.. moj zaručnik i ja živimo san mog najboljeg prijatelja, a njegovog suigrača Joška, najvrijednijeg štopera na svijetu.
"Lucija, došao sam kući.", čuo se glas Andreja, a potom i zveckanje ključeva ispred kupaone. Ponovno sam povraćala. Spremna sam da kažem za trudnoću, ništa ne gubim.
"Jesi ti dobro?", upita me.
"Moramo da razgovaramo.", s neba u rebra. Bravo Lucija. Odem u dnevnu sobu, a on dođe sekund za mnom.
"Vidim dobro raspoloženje nije došlo kucajući na vrata ovog jutra?", neumijesan komentar. Nema pojma koliko mi je muka, mogla bih da se srušim.
"Vidim ti si dobre volje...", kažem prije nego mu u džepu trenirke zavibrira mobitel. Došla mu je poruka od nekoga.
"Je l postoji povod ovog iznenadnog sastanka?", kulira mobitel, iako nikad to ne radi.
"Jesi siguran da nije ništa hitno doslo na mobitel?", skrenem s teme i same pomisli zašto sam ga zvala uopste u dnevni.
"Nije, novinari smaraju. Odoh ja da se tuširam, pa ćemo onda da razgovaramo.", ustane i ode prvo u sobu. Opet sam zbog nebitnih razloga propustila priliku da kažem. Glupačo!
Pokupio je sve potrebne stvari i zaputio se u kupaonu. Ja sam se također spremila za krevet, skinula šminku, obišla Renata.
Vrativši se u sobu, došla mi je poruka od nekoga. Mail? Čudno je to što mi dolazi privatni Mail na moj također privatni Mail?
Netko mi je poslao neki dokument. Dva minuta je trajalo otvaranje dokumenta. Dokument je sadržao gomilu nekih fotografija, bile su užasno mutne, skoro ništa se na njima vidjelo nije. Na kraju je samo pisalo nešto na njemačkom. Kao da znaju da njemačkim jezikom ne baratam uopste.
"Luce, evo me..", doslovno je uletio u sobu, a nakon što me je ugledao na sred sobe, sa zabrinutim izrazom lica, zastao je s rečenicom.
"...jesi ti okej?", upita me a ja samo kimnem.
"Blijeda si, oces vode?", postavio je dodatno pitanje
"Može.", izašao je iz sobe za sobom ostavivši otvorena vrata sobe. Zaključala sam ekran mobitela i spustila ga na krevet, pored sebe.
"Je li se dogodilo nešto?", pitao me je, ulazeći natrag u sobu.
"Ti znaš njemački?", upitam ga pa popijem dva gutljaja vode.
"Da, znam.", zbunio se.
"Došao mi je neki mail..", uzmem ponovno mobitel koji otključam kako bih pokazala mail. Gledao ga je s istom radoznalošću i zabrinutosti koju sam ja imala kad sam ugledala slike.
"Što je ovo?", izgovorio je nakon što je pročitao poruku ispod fotografija.
"Ne plaši me, čovječe...", primila sam ga za zglob ruke kako bi me pogledao i rekao što se desava.
"Andrej, plašiš me.", ponovim drhtavim glasom. Trbuh me jako zaboli.
"Očito je da era od prije skoro dvije godine nije završila.", rekao je kratko.
"Kakva era? Što govoriš u šiframa?", upitam ga.
"Joško...", izgovorio je njegovo ime.
"Kakav Joško?", totalno me je zbunio.
"Čekaj, Josko je poslao mail ili?", dodam pitanje a on slegne ramenima.
"Nemam pojma ali nije okej čim poruka počinje sa "pokajati ćeš se zbog dolaska u Liverpul.", ponovno mi je pokazao mail i poruku, što god je pisalo točno u njoj, kakve god su fotografije u pitanju, jako me ljuti što je pomenuo Joška. Istog Joška kog sam smatrala da poznajem više od bilo koga.
Situacija se jako zagrijala. Ko je misteriozni lik koji šalje mail? Da li Josko uopće zna za taj mail?
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
同人小說Ako išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
