•AKO IŠTA VRIJEDI•

43.dio

Liverpul, Engleska📌

"Jao kasnim!", vrisnula sam panično uzimajući mobitel da vidim koliko je sati. Pokazivao je dva sata popodne. Uspavala sam Renata oko jedanaest, kako bih završila neka posla po kući, prije nego krenemo k stadionu jer je danas  derbi. Zapravo sam se i ja uspavala. Sanjala sam da je Mančester Siti pobijedio FC Liverpul čak 3-0 a sva sreća da je samo noćna mora. Popodnevne dremke mi definitivno utječu na psihu, haluciniram.

Prije desetak dana je bilo okupljanje repke, međutim ja nisam bila u stanju ponovno putovati za Zagreb. Dane sam provodila u Liverpulu sa sinom. Utakmice sam, naravno, pratila preko TV-a. Paralelno sam spremila makar dio toga za rođenje svog drugog sina.

"Da I tebi uzmem kavu?", došla mi je poruka od Izabel. Naravno da je i ona u gradu, ipak je Liverpul domaćin večeras.

"To se ne pita, obavezno.", odgovorim i nastavim da se oblačim.

Najviše me mrzi da se šminkam. Nikad nisam bila taj tip. Najčešće kad izlazim stavim samo maskaru i labelo i samo izađem van, a ovih dana mi ne bi pomoglo ni tona pudera i korektora da pokrije podočnjake. Što se više bližim porodu, sve manje spavam noću.

"Za koliko si ovdje?", opet poruka od nje.

"Ne znam. Kasniti ću.", napišem iskreno.

"Otprilike?", upita.

"Kad dođem. Uglavnom prije tekme stignem.", odgovorim ostavljajući mobitel na stol. Moram još da spremim Renata za polazak.

Na kraju ni maskaru nisam stavila. Samo sam uzela naočale za sunce, torbicu u koju sam stavila novčanik I ključeve i samo izašla iz kuće. Svakako kasnim uveliko.

...

Sjedim u VIP ložama stadiona, gledajući tko zna koju utakmicu u životu. Stadion je po običaju pun navijača, njihovo glasno navijanje je davalo je motivaciju dečkima iz Liverpula da makar jedan gol zabiju i smanje razliku. No, džabe. Iako cijelih 90+ minuta nisu prestali s navijanjem.

"Počela sam sanjati fudbalske rezultate.", pogledam ka Izabel koja je mobitelom snimala proslavu pobjede Sitija.

"Stvarno si sanjala ovu pobjedu Sitija?", pogleda me kratko.

"Kamo sreće da je bilo makar 3-1 za Liverpul.", kažem i okrenem se da pronađem Renata.

"Isuse, Renato?", pogledam ka Izabel.

"Gdje mi je dijete?", zgrabim torbicu sa stolice i siđem na teren. Izabel također krene za mnom.

"Ne brini se, nije mogao daleko.", tješi me ili što?

"E eno ti ga.", reče a ja se okrenem.

"Gdje?", viknem.

"Eno.", pokaže očima na Andreja koji je preuzimao dijete iz ruku od Joška.

"Isuse, gdje si ti?", priđem im, a potom zagrlim Andreja.

"Izgleda me je prepoznao pa je izašao na teren.", reče mi Joško.

"Hvala ti, Jole.", preuzmem Renata u svoje ruke.

"Čovječe, 90 minuta na terenu ništa.", skrene Andrej pažnju na sebe.

"Biti će bolje već na idućoj tekmi.", kažem gledajući za Gvardiolom koji se zaputio bez riječi ka Alvarezu i Fodenu koji su posipali vodu jedan po drugome.

"Nadam se.", reče Andrej brišući lice dresom.

"Ti mali, vise ne radi kaos.", uputi Andrej riječi našem sinu.

"Važi?", doda pitanje a Renato odmahne glavom. Opet sam mahinalno pogledala ka Jošku koji baš tad pogleda ponovno ka nama.

"Što on sve vrijeme gleda ka nama?", upita Andrej.