30.dio

29 4 13
                                    

(Ostavljajte usputne komentare)


@ss.lucia
rotterdam, netherlands 📌

luciarotterdam, netherlands 📌

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.


@ss.lucia: lost in time and space @n.pavlovic 🩷

liked by @n.pavlovic, @izakova and others 

@n.pavlovic: kidamo kako izgledamo🩷!
                @ss.lucia 🐣🩷

@andrejkramaric: wau😍
              @ss.lucia: 🦋💙

@luka_sucic: 😍
                @n.pavlovic: 🥰🤍
                @ss.lucia: okupljanje obitelji✅️

@izakova: cijenim što ste bile van a mene niste zvale 😃
                @ss.lucia: ahahah, Zagreb je naš✈️

see all 287 comments

...

Ekipa sutra igra finale Lige Nacija. Ova tri dana između polufinala i sutrasnje tekme su proletjela veoma brzo.

Večer je prije tekme, a ja već jedva čekam da se sve to završi i da odem doma, prvo u Zagreb po Renata, a onda pravac u Liverpul. Imam osjećaj kao da godinama živim u tom gradu a ne već par mjeseci. Također, Renato mi nedostaje kao nikad.

Nisam očekivala skoro pa sve dečke u restoranu gdje se odvijala večera. Otišla sam u red za večeru gdje sam iskreno očekivala Bornu, ali sam samo naišla na Vidu i Kovačića.

"Ej dečki, jeste vidjeli Bornu možda?", pitala sam ih.

"Bio je sad baš tu, i baš je pitao za tebe.", odgovorio mi je Vida. Mateo je samo otišao od nas i sjeo za svoj stol.

"A što je sad s njim?", pitala sam.

"Nemam pojma. Sigurno još misli da ste posvađani.", još ona priča iz Zagreba di se istresao na mene jer mu nema žene. Okej...

"Mislim da ga polako stiže starost.", bacim komentar prije nego ugledam Bornu na vratima restorana.

"Dobro, pa di si ti i tko je sad ostario?", naravno da je čuo što sam posljednje rekla.

"Spavala sam.", kažem kratko.

"Vidim ja izgledaš kao da te grom udario.", jako čudan komentar, iskreno očekivano od njega.

"Nisi smiješan.", kažem mu ravnodušno.

"Nego, jesi ti za da provedemo jedan dan s mamom kao nekad?", pitam ga.

"Mislis po povratku za Zagreb?", doda pitanje.

"Ne nego odma! Pobogu Borna, u Zagrebu da! Mislim da joj jako falimo.", zastanem prije nego opet baci neku lošu foru.

"Sutra je finale, jeste li uzbuđeni?", prišli smo i mi stolu za ručavanje, kad je Vanja to pitala.

"Naravno da jesmo uzbuđeni.", rekao joj je Mateo.

"Jedva čekamo da pogazimo one šugave Španjolce.", dodao je.

"Mislim da ti je muž malo prolupao.", šapnem Izabel nakon šta sjednem odmah pored nje. Samo me je pogledala zbunjeno.

"Izbjegava me još od Zagreba.", kažem joj.

"Ima on svoje faze.", uzme zalogaj u usta.

"Nevjerojatno.", rekla sam samo.

"Što nevjerojatno?", pitala je.

"To što mene kad ugleda skloni se kao da sam mu pola familije pobila, a ovako.. pogledaj ga..", pokažem očima ka njemu Andreju, Borni i Petkoviću. Mateo se razvezao kao da je ćutao prethodnih 20 dana.

"Dopuštaš li ti njemu uopće da kaže štogod?", upitam ju a ona se nasmije.

"Pobogu, naravno da ne.", našalila se pa smo obje nastavile da jedemo.

...

Iskreno mnogo me brije ta nezainteresiranost Gvardiola za ove naslove na kojim smo on i ja. Dok ja pizdim i ne znam što da radim I kako da sklonim tu mrlju iz svog života, on lagano šuta loptu nekoliko sati prije utakmice sa Španjolskom.

"Mislim da bi trebala da razgovaraš sa njim i to ozbiljno. Trebao bi da demantira sve to šta se piše, pa da i ti prestaneš sa dramom.", reče Nina a ja uzdahnem.

"Gledat ću da kad se u Zagreb...", krenem reći ali ostatak rečenice ostane u zraku.

"Ne Lucija, odmah!", prekinula me je.

"Idem da obavim nešto a ti razgovaraj s njim za to vrijeme. Kad se vratim hoću sve da mi pričaš.", bez premišljanja je otišla. Upravu je, vrijeme je da se ovome stane u kraj.

"Gvardiole!", viknem kad mi priđe skroz blizu.

"Dva minuta imaš?", upitam kad registrira da sam ga zvala.

"Kaži.", priđe mi.

"Treba da riješimo nešto.", uzeo je vodu i sjeo pored mene. Klimnuo je glavom i dao znak da govorim.

"Što se točno događa s tobom? Zašto samo ne demantiraš novinarima da među nama nema ništa sem prijateljstva?", direktna sam.

"Lucija...", uzdahne.

"Ne kapiram zašto kompliciraš? Zar nije lakše reći samo istinu?", ponovim pitanje.

"Ne razumiješ kako stvari stoje.", zbunio me je tom rečenicom.

"Ti si lud, definitivno!", kažem mu.

"Nemam živaca za tebe, nerviraš me!", uzmem ruksak sa stolice od iza sebe i ustanem.

"Jesam lud...", osjetim kako me hvata za ruku te se okrenem ka njemu.

"...lud za tobom, Lucija."


















Ovo definitivno nitko nije očekivao, zar ne?
-ja se sad selim na Mjesec jer će neko da me ubije zbog ovoga...🫠

•AKO IŠTA VRIJEDI•Where stories live. Discover now