•AKO IŠTA VRIJEDI•

19. dio

Spustila sam i posljednju stvarčicu u kofer, te ga zatvorila. Hvala Bogu pa sam uspjela da rezerviram kartu za Liverpul odmah za prekosutra uvečer. Ne mogu da dočekam da dođem doma, zagrlim Andreja i da ga više ne puštam iz zagrljaja. Također, jedva čekam da mi ljekar potvrdi jesam li u drugom stanju ili ne. No, po svemu sudeći, po onom pozitivnom testu, sve više vjerujem da ćemo Andrej I ja postati mama i tata još jednog člana obitelji.

"Još me zanima što se točno desilo, nije valjda samo taj Stevan kriv za takvo raspoloženje moje ljube.", Andrej I ja smo već oko sat vremena na video pozivu. Čim je završio s obavezama, terapijama, za taj dan, pozvao me je.

"Dovraga Andrej, ne bih da pričam o njemu više. Gadi mi se pomisao na njega...", kažem iskreno.

"Okej, sori, neću više. ", ispričao mi se.

"Idem do toaleta, ostavljam ti Renu na kratko. Sad cu doći.", kažem odlazeći ka vratima toaleta. Ponovno mučnine. Sva sreca pa je sve krenulo kad sam van Liverpula, tj dok Andrej nije sa mnom. Ovo će biti pravo iznenađenje za njega, kad sazna. A na sekund sam da mu sve kažem već sad. No, neću.

Izašla sam iz toaleta i prišla mojim dečkima. Renato je pomno pratio svaku riječ Andreja. Na mili sekund sam da zaplačem, ali suzdržati ću se jer smo već za dva dana ponovno skupa.

"Plašim se da mi ne dovedeš diplomata natrag doma, a ne sina od godinu i pol.", nasmijem se na tu izjavu.

"Ne brini se, idalje je mamina maza.", kažem nakon čega mi dođe notifikacija na mobitelu. Uzela sam ga i otvorila instagram. Došlo mi je praćenje od Nine koju sam danas upoznala. Odmah sam joj vratila praćenje. Zbilja sam u zajedničkim prijateljima imala dosta ljudi.

"Znaš koga sam upoznala danas?", sjednem na kauč pored Renata spuštajući mobitel pored sebe. Andrej odmahne glavom.

"Curu Luke Šučića.", kažem kratko.

"Lukica ima curu?", pitao me je.

"Očito je.", slegnem ramenima.

"Iz Beograda je. Malo je i meni bilo čudno, Luka nikad nije pominjao curu, niti sam ju viđala.", kažem mu.

"Dušo, ne moraš ti sve da znaš.", logičan je.

"Ne, samo mi je malo neobično. Naš Luka Šučić i Beograđanka. Gdje li su se oni upoznali.", malo me sad i zanima.

"Zajednički prijatelji, mozda?", volim što u sekundi misli.

Razgovarali smo još barem pol sata o svakodnevnim stvarima, klasično za nas. Morala sam ja da prekinem jer sam morala da se tuširam, a i Renata da spremim za spavanje. Kasno je za dijete poput njega, nema naviku da bude budan do kasno u noć.

Idući dan je prošao isuvise brzo. Iskoristila sam lijepo proljetno vrijeme da obiđem sa sinom Beograd. Malo je čudno da za 20 i više godina prvi put sad dolazim u ovaj grad. Dosta se razlikuje od Zagreba, grada u kom sam rođena. Mislim, očito je.

Po ulasku u hotelsku sobu, svukla sam Renatu jaknu te se on odmah bacio na igranje s igračkama koje sam mu kupila sad, dok smo šetali gradom. Ja sam uzela mobitel kako bih provjerila poruke i uopste samo malo da predah napravim od svega.

"Opet su me dodale u grupu.", pomislim čim vidim novu, aktivnu grupu na instagramu. Ušla sam u razgovor i prvo pogledala članove grupe. Bilo ih je nekoliko samo. Međ njima je bila i Nina, djevojka koju sam jučer upoznala preko Sofije.

"Dobro večer.", napišem na grupu kako bih pozdravila ekipu.

"Di si Luce.", prvo je poruku registrirala Izabel, jer tko je drugi non stop ažuran na društvenim mrežama.