(Ostavljajte usputne komentare)
Dobro, samo treba fino da razgovaraš sa svojim srednjoškolskim prijateljem Joškom.-govorila sam si prije nego sam ušla u lokal gdje me je Josko čekao. Da, ja sam njemu poslala lokaciju ali naravno on je došao prije mene.
"Bok, Luce.", čula sam muški glas kad sam prišla stolu.
"Bok.", rekla sam mu kad sam se dozvala i prestala da razgovaram sama sa sobom u glavi.
"Jako je lijepo ovdje, novo je mjesto.", rekao je. Konobar je prišao. Nakon što smo poručili šta ćemo piti, Josko se potpisao konobaru na papir pa smo u miru nastavili da razgovaramo.
"Svugdje je ovako.", aludira na potpis i konobara.
"Znam.", nije kao da živim ispod kamena pa ne znam ali ajde.
"Negdje u dubini duše sam osjećao da ćemo se na ovom okupljanju i ti i ja sresti i kao nekada razgovarati o nebitnim temama.", krenuo je u priču.
"Pa eto, dobro si predosjećao.", nasmijem se gledajući kako konobar spušta pića na stol a potom odlazi.
"A ti kako si? Beba? Renato? Nisam ga vidio uopće...?", krenuo je polako s razgovorom.
"Dobro smo svi, a Renato je doma, s bakom, mojom mamom.", samo sam tražila tren da pređem na stvar. Samo, nisam htjela da naglim. Možda stvarno nema pojma zašto sam ga zapravo pozvala na razgovor.
"Nadam se da ću ga vidjeti u skorije vrijeme, prije nego se vratim u Njemačku, a vi natrag u Englesku.", rekao je
"Hoćeš 100%.", ispijem gutljaj pića i vratim čašu na stol.
"Josko..", pogledam ga značajno.
"Kaži.", reče mi
"Znaš da nismo vodili razgovore dugo, bilo kakve prirode...", krenem u priču
"Želim da znaš da je meni osobno žao jer još uvijek nije došla konkretna ponuda iz Premijer lige, kamoli iz Liverpula. Ali...", zastanem jer u njegovom pogledu vidim nešto.
"Okej je.", progovori.
"Nema što da se ti ispričavaš, Luce. Nisi ti sigurno kriva jer sam još uvijek u Lajpcigu a svi znamo da mi je san zaigrati za...", zastane na tren.
"...Liverpul... mjesto i klub u kom igra moj zaručnik...", nadovežem se na njegovu misao.
"Ne želim da misliš da sam ljubomoran. Pređimo preko toga jednom za svagda.", rekao je a meni kao da kamen padne sa srca. Zašto osjećam olakšanje odjednom?
"Ustvari, kruže priče da me jedan klub iz Premijer lige traži, no nije potvrđeno još.", kaže a ja se zagrcnem pićem.
"Stvarno?", upitam
"Mančester Siti.", kratko reče.
"Znam da nije Liverpul, ali je Engleska.... nije li to cool? Bit ćemo najveći rivali u Engleskoj..?", govorio je s žarom u glasu. Očito da je sretan što potencijalno dolazi u Englesku.
Toga sam se i plašila. I ovako su on i Andrej u "rivalstvu" unatrag dvije godine... ma da znam da se sigurno neće potući na terenu iz čista mira. Poznajem ih obojicu.
Ne znam zašto nisam konkretno prešla na temu i pomenula mu priču "mail", ali sam sigurna da on ne stoji iza toga. Definitivno me je ubijedio u to kroz nekoliko ključnih rečenica. Tako da nije bilo potrebe ići za tim stvarima.
...
Zatvorila sam laptop i prošla rukom kroz kosu. Sat je pokazivao skoro tri nakon ponoći. Još uvijek mi se ne spava uopće. Iako sam se jutros probudila poprilicno rano, još sam bila van, na treningu Vatrenih, pa sa Joškom na razgovoru.. no, moj dan je očito odlučio da će trajati 48 sati.
Uzela sam mobitel sa stola, a potom odlučila da odem da pokušam da zaspim. Andrej je s Renatom u susjednoj sobi. Skupa spavaju. Upalila sam ekran mobitela I sjetila se da nisam čula govornu poruku od Nine. Da li da slušam sad ili ujutro. Ma sad ću, a I zanima me što je saznala.
Ušla sam u naš razgovor i vidjela da je govorna obrisana, ali su stajale nove poruke.
"Oprosti, dobro da nisi čula glasovnu. No nebitno sad. Jedva sam došla do osobe jer je iz druge države i još šalje mail. Ko još uopće šalje mailove? No, to je nebitno. Bitno je da je to neko koga ti poznaješ. Koga znaš da je trenutno u njemačkoj?", stajalo je na kraju pitanje.
Kroz glavu mi je prošlo milion stvari. Pritisak mi je skočio na dvijesto, a jedine osobe koje znam da su u njemačkoj i da su meni "bliski" ljudi su Borna i Joško. Sa Joška smo sklonili sumnje, ali zašto Borna? Na njega ni neću da sumnjam jer mi je obitelj, stariji brat, I to rođeni.
"Još ne spavaš?", u sobu je ušao Andrej I progovorio uspavanim glasom. Bacim mobitel na krevet, ustanem I zagrlim Andreja.
"Što je bilo sada?", prešao je rukom preko mojih leđa.
"Nina je saznala nešto o onoj osobi što šalje mailove.", kažem mu.
"I?", reče.
"Očito je netko iz Njemačke, kaže Nina da je možda netko koga znamo.", uzmem mobitel u ruke I pokažem mu poruke.
"Što? Josko ili Borna? Ili neki njihovi ili moji bivši suigrači iz Hoffenheima?", da li se on šali?
"Ili je samo neki 'hejter' koji želi da mi prestraši curu.", ponovno me zagrli.
"Zašto mislim da tebe ovo niti malo ne brine?", iskreno mu kažem.
"Naravno da me brine, ali me više brine to što ti brineš toliko.", rekao je.
"Kao da ne znaš da imaš svoje ljude oko sebe i da ti nitko ni prići ne može. Opusti se.", ne znam da li da vjerujem da brine ili ne. No, jedno je očito, ja previše brinem oko svega ikada.
Jutro mi je počelo u sedam sati. Sa samo nekoliko sati sna, ako se tako uopste može i nazvati, ušla sam u dan.
Spremila sam sebi kavu i Renatu doručak, a Andrej je odmah nakon što se probudio izašao vanka. Otišao je da se vidi sa ekipom prije treninga.
"Što sam upravo pročitala.", bila je poruka od Izabel. Ušla sam u chat I vidjela link u koji sam ušla u roku od odmah.
"Skandal u nogometnom svijetu
Partnetica jednog našeg Znatnog Vatrenog nogometaša u šemi sa njegovim suigračem."
Ispod je bila fotografija mene i Joška od sinoć ispred onog lokala kako se grlimo, jer jelte prijatelji smo. No očito je da kad se jednom pojaviš u javnosti kao "žena fudbalera" vise nikad ne smiješ izaći s nekim za koga znaju da ti nije "prijatelj". Ne smiješ imati niti bilo kakav kontakt sa bilo kime suprotnog spola.
Nisam se ni trudila citati bilo kakav tekst vezan uz tu temu. Znamo da je sve glupost i ne želim se zamarati time. Ili se barem truditi ne misliti o lošim stvarima.
"Slatko se nasmijah.", napisala sam joj poruku. Čekajući odgovor, spremila sam i sebe i dijete za ostatak dana. Osjećam da će ovo biti dugačak dan.
"Očito se netko baš urotio protiv tebe i Andreja čim su poslali novinare za tobom i Joškom.", prisjetimo se, Izabel također zna za misteriozni mail. Osim Nine.
"Nek se ne trude, neće im uspjeti:)", očito je da se držimo skupa i kad je najteže. A I nije li poanta imati nekog takvog uz sebe cijeli život, a ne samo dio njega?
Utisci?☄️
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
