Dolazak u Nizozemsku je bio jedan od najboljih odluka. Da sam ostala u Zagrebu, definitivno bih propustila kaos na samom aerodromu gdje su pojedinci zagubili putne torbe i isprave.
"Što Mateo izvodi?", primila sam svoj ruksak čvrsto u ruci da se i on kojim slučajem ne zagubi u cijeloj ovoj zbrci.
"Šta se krevelji kao neka školarka?", dodala sam pitanje.
"Razgovara s Izabel, dolazi mu gledati utakmicu.", odgovorio je Andrej koji je stajao pored mene.
"Što si se ti toliko urotila protiv njega?", dodao je pitanje.
"Nisam se ja urotila protiv njega, već me nervira. Ali napokon mu dolazi žena. Valjda prestaje ta doza nedostajanja.", kažem mu.
"Sad će više preći u iščekivanje.", složila bih se s ovom rečenicom.
"Morat ću vas razdvojiti!", prišla nam je Helena, hvatajući me za nadlakticu.
"Golupčići, vidjet ćete se nekad kasnije. Lucija, polazi!", doslovno me je odvukla za sobom.
"Što se događa?", pitala sam ju čim smo prošli kroz masu. Tu se usporila.
"Što si zaboravila?", pogledala me.
"Što sam zaboravila?", ne kapiram ju.
"Tvom dragom je za manje od tjedan dana rođendan.", kako ona to uopće zna?
"I?", slegnem ramenima.
"Nije li očito da je to nakon finala Lige Nacija?", točno je ne kapiram.
"Kakve to veze s tobom ima? On je moj dragi ja cu za to da se brinem.", kažem joj. Iako me još uvijek više brine to što ona zna točan datum njegova rođenja.
"Nema sa mnom ali ima sa tobom. Bitno je da ne budeš blizu njega prije finala, to jest do kraja finala.", da l je ona pukla skroz? Očito da. I zašto imam osjećaj da su Nina I Izabel upetljane u ovo? Taman je Izabel u Torinu a nitko ne zna zašto je čak tamo. Dobro, mozda Mateo zna, ali da...
"Ajde idemo u hotel da se odmoriš pa idemo da jedemo i dalje razradimo plan.", ušle smo u vozilo koje je bilo namijenjeno baš za Vatrene i njihove obitelji ili samo pratnje.
...
"Čime se ti baviš?", ušle su mi Helena i Izabel u sobu. Naravno da sam sjedila pored prozora, sa laptopom, duboko u razmišljanju.
"Hm..", vratim se u realnost ugledavši njih dvije ispred sebe.
"Što si odlutala? Nije valjda da ti fali dragi, a ni pol dana prošlo nije?", rekla je Helena sjedajuci od iza mene, na krevet.
"Nije to...", kažem pomalo nevoljko.
"Ponovno izlaze članci o meni i Gvardiolu.", puhnem. Točno mi dođe da se vratim na onaj dan kad je sve počelo. Kad sam izašla u javnost prvo kao sestra Borne, a potom i kao cura Andreja?
"Ima li ovome kraja?", uzdahnem.
"Ne znam zašto se toliko brineš o svemu ikad", pitala me je Izabel.
"Nismo li naše male dečke ostavile u Zagrebu da bismo se mi koliko toliko odmorile i provele vrijeme skupa. Uostalom, sutra ti je rođendan.", rekla je Izabel.
"Wau, sjetile ste se?", točno šok. Andreja su se sjetile prije nego I mene??
"Naravno da jesmo.", nasmiješila se Hel.
"Samo na poklon mora da čekaš do sutra uvečer?", dodala je a ja puhnem spuštajući pogled.
"Niste smiješne s tim provociranjem mene i Andreja.", doista je tako.
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
