Nisam očekivao napad. Ne sada i ne ovdje.
Vjerujem svojim sposobnostima i baš zbog toga mirno sam ležao na krevetu u polusnu. Glavobolja je isprva bila tako slaba da sam je zanemario. Ispostavilo se da je to bio glup potez.
Počinjala je svakog trena jačati i uskoro mi više uopće nije bilo stalo do sna. Naglo otvorim oči i dohvaćam bodež skriven ispod jastuka. Zbacim pokrivač sa sebe i ustajem sa kreveta, već spreman na borbu.
Korake nisam čuo, ali kao da su oni bitni? Čvrsto primim običnu crnu dršku bodeža i napravim nekoliko koraka prema vratima. Bespotrebno.
Demon se sa lakoćom probije kroz zaštitu koju sam stvorio i istog se trena stvori iza mene. Ne gubi vrijeme; jedna njegova ruka mi obuhvati vrat, a druga me pokušava lišiti bodeža.
Jedina misao koja mi proleti glavom je ne smijem dozvoliti da me odvede.
Hladnom mu oštricom zarežem podlakticu i demon zasikće. Stisak mu na tren popusti i to bijaše sasvim dovoljno da se brzo okrenem i spretnim mu potezom zarijem oštricu u prsa.
Ponovno začujem siktaj, tako glasan i iritantan poput dosadna filmska klišeja struganja noktiju o školsku tablu.
Tijelo demona uvuče se u tamu i u njoj nestane.
Nekoliko trenutaka samo stojim pokušavajući osjetiti još nekog demona u blizini. Ništa. Ovaj je bio jedini.
Osjetim olakšanje i vratim se do kreveta. Sjednem na rub i pogledam u ruku koja mi i dalje grčevito stišće dršku bodeža. Na oštrici nalazile su se tamne kapi krvi. Jedna mi je skliznula na dlan i uvukla mi se pod kožu, pritom me oprživši poput plamena vatre. Odšetam do kupaonice i vodom sperem preostalu krv sa oštrice.
Više se ne smijem pouzdati ni u samoga sebe. Što god učinio da se zaštitim od Luciferova osvetnička pohoda, nije dovoljno. Naravno, šalje svoje sluge da me vrate, ali i sam zna da svi ti demoni nisu dovoljno snažni bez njegove pomoći.
Da mu Lucifer nije udahnuo nešto svoje snage, demon koji me ovoga puta napao ne bi uspio probiti se kroz zaštitno polje koje sam stvorio.
Zatvaram slavinu i šuškanje vode prestaje. Vratim se do spavaće sobe i ponovno liježem na krevet, a bodež vratim na njegovo prijašnje mjesto.
Zaboravi san. Neću više rizikovati vraćanje u ćelije Pakla.
YOU ARE READING
Savior (#BWWA) (#bcotw)
Fantasy-Hajde, odaberi. Ti ili ona?- Adrian pogleda crvene oči onoga koga je nekada smatrao porodicom. -Već ti znaš odgovor.- Vrag se nasmije, onako kako samo on to može, smijehom koji zadaje trnce svojom istovremenom ljepotom i zlobom. -Želim da te čujem...
