Savior (#BWWA) (#bcotw)

Chapter 08: She is just a human

Vivian se samo nasmijala na činjenicu da sam joj upravo u ovome trenutku držao oštricu bodeža pod vratom.

-Oboje znamo da me nećeš ozlijediti.-, kaže samouvjereno i sa smiješkom na licu.

-Ne zaboravimo da si ti ona koja je došla da ozlijedi mene.-

Crvenokosi demon zakoluta očima. -Dovraga Adriane, da sam htjela već bih te odvukla u Pakao i spržila te poput ražnjića. Ali neću to uraditi i ti bi to konačno trebao shvatiti.-

-A ja bih ti trebao odmah povjerovati? Vivi, ti si Luciferova sestra. Zašto sada ne bi stala na njegovu stranu?- upitam je, a ona me nastavi iznervirano gledati.

-Čini se da ti je promakla činjenica da se ja i Lucifer ne podnosimo.- kaže, posebno naglasivši zadnje dvije riječi. -A čak i da smo nekim čudom u dobrim odnosima, ne bih mu se pridružila jer si mi sve ove godine bio najbolji prijatelj. Dovraga, bio si mi bolji brat nego što je to Lucifer ikada bio, iako mi zapravo uopće nisi u rodu.-

Pitao sam se da li da joj zapravo povjerujem. Opće je poznato kolika lažljivica Vivian može biti, a i kako je nemoguće prepoznati da li zapravo govori istinu ili laž. Tada sam se prisjetio svih onih trenutaka koje smo proveli zajedno i svakog izgoverenog možeš mi vjerovati. I zbilja, nikada nisam požalio to što sam joj zapravo vjerovao, iako joj se nisam trebao čak ni približavati, a kamoli povjeriti joj se.

Sjetivši se svega toga, ispustio sam bodež.

-Pametan izbor, dječače.- kaže ona uz osmijeh.

-Ne zovi me tako.-, prigovorim joj, iako sam se i sam osmjehivao.

-Mogu te zvati onako kako to želim. Starija sam.-

-Vivi, pretjeruješ. U našemu svijetu stotinjak godina ništa ne znači.-

Ona slegne ramenima. -Nije baš tako. U stotinjak se godina mnogo toga može desiti. Možemo pronaći novu ljubav, ta ljubav može umrijeti, mi možemo pasti u depresiju i odlučiti da svrgnemo kralja Pakla sa njegova prijestolja samo kako bismo se mogli igrati sa svime i svačime jer smo toliko bijesni i tužni zbog svoga gubitka.-

-Jesi li ti to upravo u jednoj rečenici prepričala svoj život?-, ozbiljnim je glasom upitam.

Vivian ponovno slegne ramenima. -Zapravo, da. Tek sada shvatam kolika je glupost bila voljeti čovjeka. Zato ti preporučujem da se kloniš one djevojke, jer kako se meni čini, ne planiraš joj samo istrgnuti dušu iz tijela i njome povećati snagu svojih moći.-

-Ne planiram se ni zaljubiti u nju.-

-Ma naravno da ne.-, promrmlja ona uz kolutanje očima.

-Vivi, ona mi ništa ne znači.- mrzovoljno kažem, iako nisam bio baš najsigurniji u svoje riječi. Istina, nisam se planirao zaljubiti u Raven, ali nije kao da mi ona baš ništa ne znači. Iz nekog nepoznatog mi razloga, Raven za me nije samo još jedan čovjek na planetu.

-Ona jeste samo čovjek, znaš.- izgovori Vivian nakon nekog vremena, kao da mi je pročitala misli. -Ljudi su nebitni. Umru i nestanu za tili čas. Izgubiš ih a da to i ne primijetiš. Voljeti ih donosi samo patnje.-

-Možda si voljela pogrešna čovjeka, a to ti je izazvalo patnju. Možda to i nije bila ljubav, već si samo htjela prkositi Stvoritelju i njegovim pravila.-

Prvo me pogledala nekako bijesno, kao da želi reći kako se usuđeješ?, no onda se taj pogled promijenio u onaj zbunjeni i nesigurni. Znao sam da se sada pitala da li je ono što je osjećala prema Jensenu zapravo bila ljubav.

-Nema šanse da ću reći da si možda u pravu.-

-Ali si pomislila da jesam.-

Na lice joj se vrati maska prkosa. -Ne, nisam. Niti ću to pomisliti. Jer, Adriane, nisi u pravu. Jedina greška koju sam napravila je ta što sam uopće voljela čovjeka, a ne ta da sam odabrala onog pogrešnog.-

Podignem ruke u znak obrane. -U redu. Ionako ja ne znam ništa o ljubavi.-

-A tko bi rekao, budući da si slomio mnoga srca.- kaže Vivian dramatičnim tonom glasa.

-O čemu ti to?-

-Ne pretvaraj se sada da se ne sjećaš niti jedne od žena koje su bile zainteresirane za tebe, a ti si ih samo ignorirao.-

-Samo zato što su bile zainteresirane za mene, ne znači da sam i ja bio zainteresiran za njih.-

Ona mi odgovori kolutanjem očima. -Zar je zbilja moguće da ti se nisu svidjele sve one zgodne demonke, a sada ti se sviđa obična ljudska djevojka?-

-Kao prvo, sve te demonke se i jesu razlikovale izgledom, ali iznutra su bile iste; kurve i fufice. Ne sviđa mi se to, u redu? A kao drugo; nikada nisam rekao da mi se Raven zapravo sviđa.- kažem, a Vivian zapucketa prstima dok joj je osmijeh svjetlucao na licu.

-Što se prvog tiče, slažem se. Većina demonki su takve. A što se drugog tiče, nije bitno da li si to rekao. Sama činjenica da si joj zapamtio ime nešto znači.-

-Ne znači.-

-O, znači.-

I tako smo proveli neko vrijeme, stalno ponavljajući iste riječi. Naposljetku smo nekako završili na podu, ja je škakljajući a ona se smijući do suza.

____________________________________

I tadaam, evo ga nastavak. Uobičajena spika; nadam se da vam se sviđa i da ćete ostaviti vote ili kom.

Do sljedećeg puta :)