UŽIVAJTE
Na prvom raskrižju kad ulazite u London krenite desno. Pazite se ogromnog broja automobila koja nalijeću s lijeve strane. Sad usporite . Velika avenija će se postepeno sužavati do kraja. Na kraju skrenite desno. Samo pravo. E, dobro je. Vidite tu kuću s lijeve strane. Zaustavite se. Prekrasna je, zar ne?
Nije?
Oh, kako sam luckasta, pa vi je ni ne možete vidjeti. Pokušat ću vam je prikazati svom njenom ljepotom jer to je kuća o kojoj mašta svaka obitelj.
Na samom ulazi stoje čelična vrata obrubljena grmom crvene ruže ali uredno pošišanom. Oko cijele kuće raste živica pa samu kuću s ceste nije moguće vidjeti. Prava čarolija se nalazi iznutra. Popločani puteljak dovodi do glavnih vrata kuće s dva kata. Njena bijela fasada zajedno s ponekim kamenim dijelovima se prekrasno uklopila u zelenilo velike lipe.
To ogromno stablo zaklanjalo je sa južne strane kuću svojim dugim granama. Samo na jednom mjestu su bile podšišane, i to na mjestu iznad malene ljuljačke za dvoje. I to nije bilo sve. Raskošno cvijeće je izgledalo poput botaničkog vrta.
Ljubičasto cvijeće je dominiralo. Imalo je tu notu tajanstvenosti koja je privlačila poglede.
Ali nemojmo zanemariti i jasmin koji se penjao preko ograde na kuću. U svibnju bio bi prošaran bijelim cvjetovima a njegov miris bi se uvukao u cijelu kuću. Čak i zidovi su mirisali mjesec dana poslije. Moglo se reći da je ta kuća živjela.
To je bila Aylenina kuća iz snova.
Baš kao i svaka žena, sanjarila je o danu kada će imati svoj dom i svoju obitelj. Biti majka. Biti kućanica. Biti nečija voljena i jedina. Biti žena.
Liam je pak bio malo drugačiji. Nije toliko razmišljao o stambenoj zgradi ali u srcu se potajno nadao da će i on iskusiti sreću obitelji. Gledajući ljubav svog oca i svoje majke divio se. Ipak, znao je da je današnje vrijeme nemoralno i da će teško naći curu koja će biti samo njegova i zbog koje neće živjeti u strahu da će ga prevariti.
U pamćenju mu je ostao jedan trenutak razgovora s majkom. Na pitanje kako je tako dugo izdržala s njegovim ocem rekla je rečenicu koja ga se posebno dojmila. "Mi smo živjeli u vremenu kad se ono pokvareno popravljalo, a ne bacalo." Želio je izgraditi obitelj kakvu i on sam ima.
Na sjećanje na majku preplavila bi ga iznenadna tuga jer mu je strašno nedostajala. Njenu smrt nikad nije prežalio i možda je to razlog zašto je pobjegao u New York.
A sada, sad je Liam gledao u majčine oči boje lješnjaka, kakve i on sam ima. Lagano se nasmiješi držeći maleno tijelo svoga sina u rukama. Osjećao je suze koje su mu navirale na oči i ovaj put ga nije bilo sram pustiti ih. Maleni Jame se promeškolji te ispusti zvuk sličan hihotanju kad ugleda Liama.
U Liamovoj glavi se i dalje vrtjela rečenica koju je Aylena nedavno izgovorila.
Jame,..Jame,..sin ti je,...Liam,..ovo ti je sin...
Neprekidan niz riječi se vrtio u krug davajući mu glavobolju.
Ovo je bio trenutak oca i sina. Maleni je toliko ličio na Liama, i kosom i očima, punim usnicama i pravilnim nosićem, da nitko ne bi rekao da mu je Aylena išta u rodu. Liam zanjiše malenog i počne mu pjevati sve dok maleni opet ne sklopi oči, a onda ga spusti na njegovu dekicu. Još par trenutaka mu je pogled zaključan na djetetu a onda napravi korak unazad.
Tisuću pitanja mu je bilo u glavi.
Što mislite kako se on osjećao? Saznati ovakvo nešto bilo je ludo, nadajmo se na pozitivan način.
U sljedećem trenu Liam se okrene prema prozoru na čijoj klupici je sjedila Aylena. Glavu je sakrila rukama koje su već bile mokre od prolivenih suza i naslonjena na koljena. Odjeća na njoj je bila izgužvana a ni kosa nije ništa bolja, sve u svemu , ovo je njeno najgore izdanje.
Liam obriše suze sa svojih očiju pa sjedne do nje. Na njegov upit da ga pogleda ona odbije pa joj on uvuče ruku pod bradu i nježno joj podigne glavu.
Njeno uplakano lice dirne Liama u srce pa on kažiprstom ukloni suze s ruba njenih očiju.
"Mrziš me." Aylena napokon progovori gledajući u Liamove usne koje su se spojile u tanku crtu.
"Zašto to misliš?" Liam uzme njene noge i prebaci ih preko sebe pa se nagne do nje.
"Nisam ti rekla." Ponovo pusti suzu koju odmah uhvati rukom pa zagrize usne u nadi da neće još više plakat.
Tišina ispusti sobu a bol njeno srce. Iščekivala je da će Liam uzeti malenog Jamea i napustiti ju. Ali to se nije događalo.
"Kada si mi mislila reći Aylena?" Ozbiljnim glasom upita. Da nije došao ovdje na vlastitu ruku vjerojatni nikad ne bi ni saznao.
"Mislila sam ti reći i kada sam saznala. To jutro kada sam saznala bila sam trudna 4 mjeseca, organizirali smo večeru ali ti si došao i zbog prokletog Jasona me ostavio." Uzdahne duboko i počne opet plakati.
Liam je tek sada uvidio pogrešku koju je napravio. Jedini problem koji je bio je taj da Liam nije znao što uraditi u ovom trenutku.
"Otišla sam u London, a Rene je prekrivao istinu svima govoreći da sam zbog posla tu. Majka mi je pomagala dok nisam rodila."
Liam samo potvrdno kimne glavom i ispreplete im prste.
"Rodila sam ga rano, sa 7 i pol mjeseci. Borac je on, znaš?" Nasmije se kroz suze. " Vratila sam se u NY kad je on imao 2 mjeseca i svaki vikend dolazila ovamo. Grozna sam majka." Nasloni se na Liamovo rame ne obazirući se na suze.
"Sve je uredu, nisi grozna Aylena." Poljubi je u kosu a već sljedeću minutu ona se ustane na noge.
"Razumijem ako ćeš mi ga oduzeti i otići, ali molim te pusti me da se bar oprostim od njega." Molećivo ga upita i podigne pogled da vidi Liamovo lice,jer je u međuvremenu i on ustao.
On se nasmije i njegov smijeh razbije onu tužnu atmosferu. Ljudi bi pomislili da je psihić kad bi ga vidjeli kako se smije dok njegova djevojka plače pred njim.
"Ludice neću ti oduzeti našeg sina."
"Nećeš?" Smiri se lagano, još uvijek ne dolazeći do potpunog daha.
"Neću." Nasmiješi joj se. "Poklonila si mi dio sebe. Volim te." Uhvati je za vrat i spoji im usne.
Ayleni napokon srce biva na mjestu.
Možda ima nade za njih.
