svaka duga pjega

iv. gledam te dok spavaš pokraj mene

Još uvijek pronalazim riječi koje bi trebale opisati ljepotu tvoga lica kad spavaš u mojim rukama. Nijedan osmijeh, nijedna metafora, ne bi mogla opisati tebe i tvoju jednostavnost, zatvorene oči i mlado lice. Izgledaš puno mlađe kad spavaš. Lice nije ukrašeno borama zabrinutosti. Ni linijama koje su nastale od pušenja onih cigareta. Anđeoski, gotovo. Samo tvoje prodorne oči ne gledaju kroz mene, tvoje guste obrve nisu razapete u borama mrštenja, opuštene su.

Ti ni ne znaš kolika ljubav cvijeta u meni. Koliko te želim voljeti. Kako srce osjeća kao da će prsnuti kad si tužan. Kako se osjećam tako puno da čitavom svijetu želim vrisnuti da te volim kad smo blizu.
Ni ne znaš.