Hej
Netko me je danas upitao što je dom
I ja sam se odmah sjetila
Zvijezda
Na vrh tvoga jezika
Cvjetova
U tvojim ustima
Lišća
Između tvojih prsiju
Oceana
Koji je stvarao jeku
U tvojim rebrima.
("Obitelj.
Grad u kojem sam odrasla,"
Odgovorih.)
Pokušala sam te opisati
Ali sve što mi je dolazilo
Na pamet
Je bilo
Kako se osjećam kao nebo
Kad se sunce probudi
Usred kišnog dana
Čim se nasmiješ
I nisam pronašla nikakve riječi
(I vjerojatno nikad neću)
Da opravdam činjenicu da je tvoj osmijeh
I tvoj um
Nešto zbog čega se osjećam slobodno.
(Želim da znaš da je tvoja ranjivost i tvoje ponekad glupo ponašanje sigurno sa mnom.)
YOU ARE READING
svaka duga pjega
PoetryŽelim svaku drugu pjegu Zbirka tebi i zbirka tebe. Ujedno. (Svim dječacima u koje sam bila zaljubljena)
