svaka duga pjega

xlviii. nije kraj

Problem je što ova zbirka nije samo jednoj osobi.
Nikako.
Ova zbirka je posvećena svima koji su mi se sviđali–
Od dječaka s naočalama, do onoga s krivim prstima.
I od dječaka koji nema oca
Do onoga kojemu je otac ogavan.

Ova zbirka je posvećena dječaku sa bradom
I onome koji se srami zato što je ne može izrasti.
I onom dječaku koji grize nokte
I onom koji ima krive prste koji su još gori od mojih i onome koji ima manire kao da je odrastao u četrdesetima i onome koji se još uvijek ponaša kao dijete.

Posvećena je dječaku koji svira sedam instrumenata i posvećena je dječaku koji ne zna ni izgovoriti riječ, a da nije falš.

Posvećena je mojim osjećajima. Beskonačno more mojih osjećaja nikad nije moglo ostati mirno, nikada nije moglo postati lokva.
Ne, ne. Moji osjećaji su virevi koji te povuku u tren oka, moji osjećaji su more usred tramontane, nemoguće ih je umiriti i nemoguće je pobjeći od njih. Miris uvijek prati.

Ova zbirka je svojevrsna Dečki koje sam voljela i ja sam Lara Jean svoga grada.

Ali, hvala.
Neka.
Moji osjećaji još cvjetaju i moje srce je još uvijek preveliko da budem bez osjećaja. Polako.