Nosiš kutiju sa talijanskom hranom u rukama, a moja kosa je zadržana u pundži kemijskom i šnalom.
Pogledam u tebe, a ti si već skrenuo u hodnik. Pomislim na tvoja ramena. Atlas.
Kad moja tuga počne svoju gozbu, skineš svjetlo sa planine i daš meni komad. Kažeš da zapalim onaj osjećaj.
Pomislim na vatru. Spasitelja. Prometej.
Kada izađeš iz tuša, ručnik omotan oko tvojih kukova, pomislim da nisam vidjela ništa ljepše od kapljica koje putuju niz tvoj torzo.
Tvoja kosa razbarušena od sušenja, odjeća zaboravljena na polici u kupaonici.
Pomislim na sunce i njegovu ljubav. Apolon.
YOU ARE READING
svaka duga pjega
PoetryŽelim svaku drugu pjegu Zbirka tebi i zbirka tebe. Ujedno. (Svim dječacima u koje sam bila zaljubljena)
