svaka duga pjega

xlix. njegova perspektiva

Mislim da često zaboravljaš
Da nisam jak koliko se činim.

Popili smo četiri čašice više
Od granice
I ti si već jednom povratila
Prije nego što si stavila
Prvo prste, a onda dlanove koji se tresu u hladnu vodu kako bi
Isprala svoje ruke i usta od alkohola.

Ležimo na podu sa kosom koja te okružuje
Poput vrpci
I naše ruke su isprepletene i
Poljubio sam ti vrat jer volim biti blizu tvome srcu
I ti si mi rekla
"Dječak si, možeš li mi nešto objasniti?"

I nasmijao sam se, "Sumnjam."

Ali si nastavila
"Osjećaju li dečki tugu?"

I osmijeh na mom licu se prepolovio
Jer sam vidio sve ožiljke za koje ne znaš:
Prazninu koja me polako davi;
Kako se uvijek osjećam umorno;
Noći koje još držim na ramenima
Kada sam te mogao nazvati i
Upitati te da me izvučeš iz rijeke ali
Ipak sam se pustio da se udušim,
Čisto da se imam za što osjećati krivim ujutro;
Činjenica da imam toliko zla u sebi
Da je počelo izlaziti i vidjeti se u ogledalu.

Samo sam slegnuo ramenima i progutao knedlu.
"Ne znam."