XVI

4.3K 326 64
                                    

    Prošlo je više od mesec dana od one iznenadne Aleksove prosidbe u trpezariji njegove kuće, nijedno od njih dvoje više nije spominjalo taj događaj. Lora je uzela prsten i svako veče pred spavanje gledala je u njega, sjaj smaragda je uspavljivao. Nije smela da se raduje, nije smela da se nada, jer sve ono čemu se nekada radovala i o čemu je sanjala, po svom ispunjenju, nanelo joj je bol. Kada bi Aleksandar spavao kod nje, stavljala ga je u fioku jer je znala da bi ponovo, makar i u zavijenoj formi, pokrenuo priču o zajedničkom životu, dva puta ga nije mogla odbiti.

I ovog jutra posmatrala je prsten. Nikada ga nije izvadila iz kutijice, niti dotakla, jer u tom komadu nakita videla je ključ svojih novih rešetki, novog straha, iako je u njemu spavala Aleksandrova ljubav. Uzdahnula je, još nije bila spremna da ponovo, dobrovoljno, zaključa vrata svoje slobode. Opet, s druge strane, mnogo je volela Aleksandra i bolelo ju je to što nije mogla da mu dâ to što je želeo. Povredila sam ga, razmišljala je po ko zna koji put. Činilo joj se da pri svakom susretu Aleksandar traži taj prsten na njenoj ruci. Među njima se ništa nije promenilo, ali s vremena na vreme hvatala je njegov zamišljeni pogled, ponekad joj se činilo da one zlatne iskrice u smeđim očima vrcaju nestrpljenjem.

Sebična si i misliš samo na sebe!, korio je neki unutrašnji glas od koga ponovo nije mogla noćima da spava, tačnije kada god Aleksandar nije bio pored nje. Ne samo da si sebična, nego si i kukavica!

„Svaka osoba je sâm svoj sudac!", najednom su joj u misli došle reči starog poglavice. Uzdahnula je i zatvorila kutijicu sa prstenom, ovog dana više nije imala vremena razmišljati o tome. Morala je na fakultet, danas bi trebalo da zakaže odbranu doktorata i promociju rada. Njen rad je bio veoma zapažen, biće i javno prezentovan. Bila je zadovoljna, ali ne toliko koliko je mislila da će biti. Jednostavno, imala je osećaj da nešto nedostaje, neki delić, neka sitnica ili... krupna stvar.

Izlazeći s fakulteta, prvo je pozvala Aleksandra: - Aleks?

- Kaži, ljubavi! - javio se odmah posle prvog zvona, uvek je bilo tako - kada je ona zvala, on je prekidao sve ostalo.

- Zakazano! Odbrana rada je za deset dana i, isto veče, promocija rada.

- Bravo, srce! Ponosan sam na tebe!

- Hvala! - smešila se zadovoljno. - Pripremiću večeru, očekujem te! I... ljubim te! - zbrzala je na kraju jer još je teško rečima izražavala ljubav.

- Imam još nešto da završim i dolazim. Volim te... i jedva čekam da te ljubim!

Aleksandar se za trenutak zamislio spuštajući telefon na sto. Možda je ovo deo slagalice koji je nedostajao i možda će sledeći korak biti brak. Zaista ga je bolelo to što ga je odbila, a još više što to nikada više nije spomenula. Ponekad mu se činilo da je na kraju strpljenja, ali obožavao ju je, osećao je svaki njen uzdah, svaki njen deo, i telesni i duhovni. Više nije mogao zamisliti život bez njenih divnih zelenih očiju. Nije je voleo samo kao ljubavnik, voleo ju je na još mnogo drugih načina - kao prijatelj, kao drug, kao neko ko je razume, kao neko ko joj drži strah, kao neko ko joj želi samo dobro... Voleo ju je kao što antikvar voli svoju najveću dragocenost, kao što more voli svoje vale, i zato je njenu bol stavio ispred svoje.

Znao je do detalja šta je sve preživela, ispričala mu je Vanja. Nakon razgovora sa njom, našao je i tog skota, tu bolesnu karikaturu od čoveka, i saznao sve o njemu. Pratio ga je i svakog trena znao šta radi i gde se nalazi. Mnogo puta je želeo da stane pred njega i da mu sopstvenim rukama iščupa pogani jezik i sve ostale delove tela kojima ju je povredio, ali su ga svakog puta zaustavljale Vanjine reči: „Aleksandre, molim te, ne upuštaj se u nešto nepromišljeno! I da ga ubiješ, time ne bi popravio učinjenu štetu. Naprotiv, učinio bi je još većom jer bi tako Lori uskratio sebe. Ostavi prošlost tamo gde jeste i budi njena sadašnjost. Peter je pseto koje ujeda s leđa, kada bude video da Lora ima nekog pored sebe, neće smeti niti moći da joj naudi ponovo! Sve sam ti ispričala jer osećam da si ti pravi čovek za moju prijateljicu... a ko je ona, mislim da si toga svestan u potpunosti, zato danas i pričaš sa mnom!"

Kad ljubav izda 📖 (izdata, februar 2021.)Where stories live. Discover now