XX- As iz rukava

55 4 3
                                    

Donna je počela vaditi namirnice iz vrećice na stol.

- Kupila sam ti najdražu čokoladu.

- Ajme, ma nisi trebala.

- Nije me problem.

- Još, nešto... Ja sam trenutno na bolovanju...

- Ma da!- nasmije se Donna

- Da, i... - nastavi ozbiljnim tonom Alan. - S obzirom na to... Nisam trenutno baš pri novcima. Ali platit ću ti čim prije.

- Ma ne brini.- rekla je Donna i krenula prebacivati dio kvarljivih namirnica u hladnjak. Bio je skoro potpuno prazan. U njemu su bile dvije limenke piva, jedno jaje i poluprazna posuda maslina.

- Što ti još mogu pomoći?

- Zapravo zato sam te i zvao. Sad ćeš mislit' da te zovem samo kad te trebam.

- Ma daaaj pa rekla sam ti da uvijek nazoveš kad god ti što treba.

- Kao što vjerojatno znaš ja sam otišao iz bolnice prije tjedan i pol. Prvi tjedan me posjećivala medicinska sestra i previjala mi glavu. Onda mi je pokazala kako se to radi jer joj se činilo da dobro napredujem. Mislim mogu hodati, govoriti i nisam izgubio sjećanje, što je za ovakvu vrstu ozljede dobar napredak. To je valjda zato što sam još relativno mlad i bio sam u dobroj formi i dobrog zdravlja, ali i lude sreće. E, pa sad ta ista sestra je rekla da svakodnevno previjam ranu i pazim na sebe i onda danas dolazi u kontrolu. Mora provjeriti jesam li spreman za zatvaranje rane. 

-A ti se nisi baš pridržavao uputa.

- Hmm.. kako si pogodila - Nasmije se.

- Krećemo u akciju.

Donna je ovaj put polako i djelomično pustila svjetlo u sobu. 

- Jesi jeo?

- Ne. Ne mogu jesti. Uopće nemam apetita, a i sinoć sam povratio.

- Moraš nešto pojesti. Jesi pio? Ali povraćanje može biti i opasna poslijedica ozljede glave.

- Jesam, samo dvi pive, ali dobro mi je. Samo neću jesti.

Donna mu je svejedno na tanjuriću odnijela malo mlijeka i pecivo koje je donijela iz supermarketa.

- Probaj. Bar malo.

-Možeš li me odvesti do wc-a?

- Valjda ne možeš sam hodati? 

- Malo mi se vrti u glavi.

-Ajme, ljube, pa to nije dobro.

- Proć će, već sam navik'o. Boli me cijeli tjedan.

- Pa jesi li rekao sestri?

-Nisam. Proć će.

- Ne možeš se čelićit'. To može bit ozbiljno. 

- Reć ću danas. Idemo samo do wc-a molim te.

Obgrlio je Donnu oko ramena i tako su oteturali do kupaonice.

- 'Oćeš da ostanem s tobom. Mislim ako ti je slabo. Neću gledati obećajem.

- Ostani. 

- Nije da te želim vidjet golog, ali bilo bi dobro da se i otuširaš.

Alan se samo nasmijao i kimnuo glavom. Polako je otkopčavao hlače i dok ih je spuštao niz bedra Donna je gledala kako je mišičav. Stajao je ispred nje u sivim slip gaćicama. Majicu je skidao preko glave posebno pažljivo da ne dotakne ranu. Kad ju je skinuo Donna nije mogla vjerovati. Ne samo što se u glavi nije promijenio od srednje škole, ali nije skro niti tjelesno. Trbuh mu je imao nevjerojatnu definiciju, a prsa su se činila vrlo, vrlo čvrstima. 

- Vježbaš?

- Da, malo. Ali udebljao sam se malo u zadnje vrijeme. - Donna nije znala što je on mislio kako muškarci njegovih godina izgladaju, ali očito nisu imali iste predodžbe. Možda nije imao izražene trbušne mišiće kao nekad, ali nije očekivala da će izgledati ovako. Donna nije mogla ne primjetiti i njegovu tetovažu A i znak pika na lijevom prsnom mišiću. To je bila nova i treća koliko je ona znala. Odmah kad je napunio 18 dao je tetovirati Carpe diem na lijevu podlakticu, a nedugo nakon toga samo liniju oko desne.

-Nova tetovaža? - upita.

- Da, još jedna pijana noć. Hvala Bogu, nije prestrašno.

- Zašto as pika?

- Pa ja se zovem Alan pa A kao Alan i pik jer tako bili smo u casinu i tu me noć dobro išlo pa kao aas jer sam genijalan.

- Mozak ti bome brzo radi dok si pijan.- Nije se mogla ne nasmijati.







Boli me glavaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz