Kralj strasti [✔]

Poglavlje osamnaesto

Sedmica je brzo proletila, a Njujork mi je postao previše drag. Uhvatila sam se u razmišljaju da se i sama preselim ovdje, ali trenutno sam bila u takvoj situaciji da nisam mogla to uraditi odmah, pogotovo ne sama.

Sa Larisom sam svakim danom išla na neko novo mjesto, zbližili smo se kao nikad do sada i svaka sekunda sa njim mi je postala neizmjerno draga i lijepa uspomena.

Noć pred odlazak me Laris pogurnuo iz svog stana želivši da mi nešto pokaže. Isprva nisam znala šta je imao u planu, ali sam ga poslušala i pratila ga do njegovog auta.

Vozili smo se kroz grad i stali kod jedne ulice i izašli, uzeo me za ruku, jedan od dražih i najljepših osjećaja na svijetu i odveo me do jedne prazne radnje na kojoj je pisalo PRODANO.

"Govorila si nekad kako bi voljela da otvoriš kozmetičku radnju?"

"Sjećaš se toga?" Upitam iznenađena da se sjeća toga, a pričala sam to prije pet godina.

"Naravno da se sjećam."

Uzeo me za ruku i iz džepa izvadio ključ koji mi je potom dao u ruku, šokirano sam ga pogledala nadajući se da nije ono što mislim da je bilo, ali njegov pogled upućen prema vratima je upravo dokazao suprotno.

"Ne", rekla sam oštro, ali je Laris odmahnuo glavom.

"Nemoj da probaš odbiti", rekao mi je.

"Larise ovo nije mala stvar...", započnem, ali me on ponovo prekine:

"Imaš mene, Aureliju, Aresa i još pored toga svega samu sebe, sad ti je savršena prilika da otvoriš biznis.

"Nisam o tome razmišljala, nisam čak ni mislila da bi ovako mogla dobiti tu šansu."

"Dalija", Laris me prekine jednim oštrim tonom "otiđi do vrata i otključaj ih. I molim te, ne paniči.

Poslušala sam ga, osim kod dijela za paničarenje jer je to bilo neizbježno i ušla u prostoriju koja bi mogla biti moj kozmetički salon. Nisam od šoka mogla da registrujem Larisa iza sebe i njegove nježne dodire na mojim ramenima, jednostavno sam ostala kao u nekom transu posmatrajući ogromnu osvijetljenu sobu sa zidovima ofarbanim u blijedu plavu boju.

"Sviđa ti se?" Upitao je uz jedan široki osmijeh.

"Da, ali..."

"Već je kupljeno, ne možeš se sad izvući", rekao je. Okrenula sam se prema njemu, sa suzama u očima i tiho rekla:

"Zašto?"

"Jer te želim blizu sebe", odvrati nježno, lagano me milujući po obrazu.

"Ali šta ako ne uspije, šta ako..."

"Ššš, šta ako pokušamo?"

"Larise, ovo nije mala stvar."

"Znam, ali poslušaj me vezom ovoga, ionako si ovo željela."

"Jesam", kažem i još jednom pogledam u prostoriju u glavi zamišljajući gdje bi šta moglo stojati, kako bi šta moglo izgledati...

"I? Šta kažeš?"

"Kažem da si retardiran", odvratim i pogledam u njega, a potom, poslije par sekundi ga zagrlim "ali sam neizmjerno zahvalna što jesi."

"Ovo je bio najčudniji kompliment koji mi je neko mogao dati", odvrati uz osmijeh.

"Ušuti i ne kvari momenat."

"Dobro, dobro."

Držao me u zagrljaju dugo dok sam ja uzvraćala i realizirala šta se upravo desilo:

Odlučila sam se preseliti u Ameriku kod Larisa-tako spontano i nepromišljeno, ali se činilo kao nešto ispravno.

Godinu dana kasnije

U kancelariji sam tražila svoj rokovnik sa rezervacijama dok se u pozadini čula melodija i dva ženska glasa. Izašla sam iz kancelarije nakon što sam našla rokovnik i sudarila se sa Stelom, jednom od mojih radnica koja je trenutno šminkala klijenta.

"Ideš na ručak?" Upita me Stela na šta potvrdno klimnem glavom.

"Vratit ću se za sat vremena, kad završiš uzmi sebi također pauzu da jedeš."

"Važi šefice, vidimo se."

Izašla sam na ulice Njujorka koje su kao po običaju bile previše krcate sa ljudima. Dok sam prolazila kraj mase ljudi prešla sam brzo cestu i došla do malog restorana u blizini moje radnje. Tamo sam već ugledala Larisa za našim stolom. Prišla sam mu i sagnula se, nježno ga poljubivši:

"Kasniš", pomrmlja poslije poljupca i povuče me kraj sebe da sjednem.

"Izvini, tražila sam rokovnik."

"Znaš da možeš i na mobitelu imati zapisane termine?"

"Znam, ali volim staromodno", kažem narugavši mu se.

Godinu dana poslije i moja radnja je procvijetala. Imala sam pune ruke posla, a Laris se brinuo za mene i svaki put poslije posla ponudio da me izmasira i ugodi. Ne bih nikada pomislila da ću moći sa njim izgladiti nesuglasice, ali sam se prevarila i drago mi je što jesam.

Sa njim sam uspjela i vjerujem da zbog toga mogu uspjeti i u drugim stvarima.