Tvoja ljubav je gorka (Završena)

132. dio

● DOROTEA POV ●
Sjedila sam u fotelji sve do trenutka kada sam čula njegove korake kako se spuštaju niz stepenice, ugasila sam tv i ustala te krenula u sobu kada me je zaustavio, stao je ispred mene da ne mogu proći.
I: Imam obaveza i neću biti kući par sati, ali doći ću što prije budem mogao da ti ne falim.
Želudac mi se okrenuo na njegove posljednje riječi, ali početak rečenice mi je nagovijestio da ću biti sama te kako ću moći smisliti plan da pobjegnem.
I: Ne radi ludosti jer će ti sve biti uzalud potrošeno vrijeme.
Pogledao me je još jednom, a zatim prošao pored mene i otišao, okrenula sam se nakon njega te kada sam vidjela da je zatvorio vanjska vrata s lakoćom otpuhnula. Ključ u ključaonici te njegovo okretanje je ubilo svaku nadu u meni, kako ću izaći? Nikada prije nisam bila u ovakvoj situaciji pa nisam imala priliku za bježanje. Žurno sam sišla niz stepenice te počela tražiti po komodi koja se prostirala dužinom dnevne sobe ključ možda rezervni ili čak mobitel, ali nakon što sam sve pretražila, a ništa korisno nisam našla, otpuhnula sam i sjela na kauč, naslanjajući glavu na ruke. Pokušavala sam naći odgovarajuće riješenje, ali nisam se mogla ničega sjetiti do trenutka kada sam se sjetila da pokušam izaći kroz prozor, brzo sam prišla prozoru i pokušala ga otvoriti, ali kao da je sve bilo protiv mene, prozor se nije mogao otvoriti kao ni drugi, a ni treći koji su bili na prvom spratu. Odustala sam od pokušaja za sada, nezadovoljno sam uzdahnula te upalila tv i našla film, ali nisam mogla gledati ni tv jer su mi počele navirati misli vezane za Matiju.
▪Flashback▪
Grli me čvrsto dok se molim da vrijeme stane te da ostanem u ovom položaju zauvijek, odmakinje me od sebe tek toliko da mi uputi pogled, a zatim postavi pitanje.
M: Zar ti je stalo do mene?
Trnci. Najljepši osijećaj koji sam doživjela i za koji ne želim nikada da prođe. Srce mi lupa nenormalno brzo dok nemam snage da progovorim, zna i on sam koliko mi znači, a nisam smjela dozvoliti da mi uđe pod kožu. Spustila sam glavu ka dnu, ali ju je njegova ruka ubrzo vratila ka njemu.
M: Nemoj sklanjati pogled. Fino mi je dok se gledamo.
Svaka njegova riječ je odlazila ravno do mog srca i tamo se bilježila. Zašto ga ovoliko želim? Razmijenjivali smo poglede, a zatim su se njegove usne krenule spuštati do mojih. Tijelo mi gori od želje za njim dok ga nestrpljivo čekam.
▪End of flashback▪
U mislima me prekida jak zvuk koji je dolazio s vana te se brzo ustanem i krenem prema prozoru da vidim šta se dešava dok mi srce udara nenormalno brzo.