Tvoja ljubav je gorka (Završena)

176. dio

● HANA POV ●
Gledala sam u njega očekujući šta će reći, ali Petar se oglasio.
P: Što prije, Matija.
H: U tačno 19h. Kada se smrači.
M: Hana. Hoćeš li moći?
Klimnem potvrdno glavom pa začujem dobacivanje.
P: Sumnjam.
Osmijehnem se i tako na izmaku snaga te ga pogledam.
H: Dokazati ću ti suprotno.
P: Ići ćeš u smrt samo kako bi mi dokazala?
Jako strujanje tijela nakon njegovih riječi prisjećajući se prijašnjih trenutaka te odmahnem glavom dodavajući.
H: Zašto da se dokazujem nekome kome ništa ne značim?
Par trenutaka tišine.
P: Upravu si.
M: Dosta je više. Zbog čega se prepucavate iz sekunde u sekundu?
P: Nije do mene.
H: Nikada do tebe i nije bilo.
Njegov pogled prema meni, a onda riječi koje su me dotukle.
P: Bar ja nisam onaj koji je nakon svega rekao kako su emocije prestale.
Želim mu sve priznati, ali ne smijem. A šta i kad bi mu rekla? Rekao bi, meni to više ne znači. Tako da sam odlučila prešutjeti na posljednju njegovu rečenicu.
M: Idi se obuci, Hana. Da idemo.
Klimnem glavom i poslušam ga.
● MATIJA POV ●
Gledam u Petra koji podiže svoj ponos povrijeđujući djevojku koja mu znači pa odlučim porazgovarati s njim.
M: Zašto radiš ovo?
P: Šta to?
M: Voliš je, Petre. Koliko god krio, vidim na tebi.
P: Za mene ona ne postoji. Ovdje sam zbog tebe, isključivo zbog tebe i one male.
M: Hoće li te ponos voljeti? Hoćeš li biti sretan kada je ne bude u tvojoj blizini? Znam da sada misliš kako ti je svejedno jer je pored tebe, ali jednom kad ne bude, biti će ti i gore nego što je bilo do sad. Zato razmisli šta radiš.
P: Boli me ku*ac za nju.
● HANA POV ●
Nakon što sam se obukla i prije nego što sam izašla čula sam rečenicu koja je bila dopuna onima u kojima govori da ga ne zanimam. Otvorim vrata i u par koraka se nađem kod njih.
H: Idemo?
M: Jesi li sigurna da ćeš moći?
Klimnem glavom prije nego što zakoračim iz kuće. Zaključam te se smjestim na zadnje sjedište i objasnim Matiji gdje će se parkirati. Malo poviš Igorove kapije, ali toliko da kroz mali prolaz budu vidjeli kada Dorotea izađi iz kuće.
H: Ja ću je izvesti iz kuće, a ostalo je na tebi, Matija.
M: Hvala, Hana. Dužnik sam ti čitav život.
H: Čuvaj je, a čuvaj i sebe. To je dovoljno.
Pogledam u Petra, znajući da ga možda više nikada neću vidjeti, srce mi počne ubrzano kucati.
H: A i ti, Petre..
Okrene se prema meni te dobijem kratki pogled, ali sasvim dovoljan da me bar na trenutak učini sretnom.
H: Čuvaj se.
Klimne glavom i hladno odgovori.
P: Hvala. I ti.
Tijelo mi se naježi, a suze počnu navirati dok gutam knegle kako bi ih zaustavila pa otvorim vrata i udahnem duboko, kretajući se prema Igorovoj kući.