Tvoja ljubav je gorka (Završena)

152. dio

● MATIJA POV ●
Gurnuo sam željezna vrata te razgledao po sobi u kojoj sam joj uzeo nevinost i stvorio nešto naše. Skupio sam šaku od bijesa i sjeo na krevet no nisam dugo izdržao, ustao sam i nervozno hodao gore-dole dok su mi razne scene s njom prolazile mislima. Falila mi je i previše pa sam pokušao bijes istresti udaranjem zida šakama, bijes se nije smanjio, ali su ruke postale crvene od krvi.
M: JE*ENO MI NEDOSTAJEŠ!
Udario sam još jednom jako od zid te pogledao u ruke.
M: Prokletstvo! Šta mi radiš Dorotea?
Svaki trun bola sam trpao u sebe, praveći se jak pred drugima. Nisam želio dozvoliti drugima da vide kako me boli, ali samo sam ja znao šta proživljavam.
M: NAĆI ĆU VAS. OBEĆAVAM TO!
Bio sam naget na prozor dok sam gledao u nebo, tražeći od Svemogućeg bilo kakav znak, samo jednu malo asocijaciju da znam gdje su. Prevrnut ću čitav svijet kako bi' ih našao, ali stvoriti ću ih pored sebe. Lupanje na vratima me je prekinulo u mislima pa sam pokupio krpu koju sam vidio na stolu i brzim pokretima brisao krv koja je oblila šake.
● DOROTEA POV ●
Sjedim na krevetu pored Igora i gledam u prozor koji se nalazi na par metara od nas. Samo tražim jedno od Boga, tražim da ga vidim bar još jednom jer količinu boli koju osijećam više ne mogu podnositi. Svaki dio tijela me boli, a isti taj dio se nada da nije s Lorenom, nada se da mu je stalo bar mrvicu do mene. Stisak Igorove ruke na mojoj pa njegove riječi dopriše ravno do mog srca te mi se tijelo naježi.
I: Neću više da čekam, želim te imati za sebe.
Ne znam po koji put čujem ovakvu rečenicu od njega i svaki put tražim samo da mi ne uradi to, ali sada je ozbiljan i to me najviše plaši. Njegovo lice se približava mom i baš tada spušta ruku ka mojoj zadnjici dok se odmakinjem od njega i u njegovim očima vidim bijes.
I: Ne može kako ti želiš.