Tvoja ljubav je gorka (Završena)

183. dio

● DOROTEA POV ●
Sreća? Da li je to ovo što sada osijećam? Ili ipak nije. No sretna sam ja, ali fali mi moja mala kopija, moja seka. Kako je ona i kroz šta prolazi s roditeljima? Jesu li dobri prema njoj, jesu li sretni sada kada me nema? Suza mi sklizne niz obraz pa okrenem glavu prema prozoru kako Matija ne bih primijetio, ali njegov jači stisak na ruci i tiho dozivanje mog imena me natijeraju da trepnem par puta i pokušam se napraviti jaka iako sam sve, samo to nisam.
M: Malena, tu smo, zajedno smo. Sve ćemo riješiti. Vjeruj svom Matiji.
Klimnem glavom te je naslonim na njegovo rame dok on prebacuje ruku preko mene, grleći me. Gledam u nebo puno zvijezda i mali osmijeh mi se razvuče na licu, tu je, pored mene i sada sam sigurna. Sklopim oči na par sekundi da se odmorim, ali se to pak pretvori u par sati. Na dozivanje svog imena i nježno ostavljanje poljubaca po licu se probudim i suočim s njegovim očima.
M: Stigli smo.
H: Dobro jutro, dušo.
Njen veseli glas me podstakne da se okrenem prema njoj i uputim joj osmijeh. Sjedi, obgrljena Petrovim snažnim rukama i smješka se.
P: Pa snajkić, jesi se naspavala?
Matija se nasmije na te riječi dok se ja postidim i potvrdno klimnem glavom.
M: A da sada izađemo?
D: Gdje smo došli?
M: U kuću. Od sada ćemo ovdje svi zajedno živjeti ako nemaš ništa protiv, mlada gospođice.
Osmijehnem se veselo na njegove riječi te se nagnem na njega.
H: Nema ništa protiv samo nek je pored tebe.
P: Ja sam utrno, možemo li krenuti?
Sve troje, a i on se nasmijemo nakon njegove izjave te počnemo otvarati vrata. Prizor koji me zatekne kada otvorim vrata, ostavi me bez riječi. Poprilično velika bijela kuća nas dočeka. Matija ispreplete prste sa mojima te se zaputimo prema unutra, zajedno s Hanom i Petrom koji su se smijali dok su koračali. Pri samom ulazu unutra nas dočeka prostrani hodnik i par vrata pa nam Matija i Petar zajedno pokažu čitavu kuću.
H: Meni je dovoljno da sam s vama. Tačno mogu u podrumu da živim.
Petar je zagrlio oko struka te joj rukom pokaže prema jednim vratima.
P: Tu ćeš provesti veliku većinu vremena.
Matija se nasmije dok meni nije bilo jasno pa mi šapne.
M: Njihova soba.
Osmijehnem se pa mu se okrenem i stavim ruke oko vrata, gledajući ga. Još uvijek nisam osjetila njegove usne, od onog dana ga nisam poljubila, a to mi tako treba.
P: Mi smo pospani pa vas ostavljamo. Večeras se družimo.
M: Lijepo se..naspavajte.
Nasmijemo se svi pa oni odu, a ja uzmem Matijinu ruku i zajedno odemo do dnevne sobe. Želim mu nešto reći.