Dario se nadvija nada mnom. Zenice mu prožima neka mračna sila. Vezana sam za krevet, nepomična sam i nemoćna, dok on izgovara riječi koje se uvijaju oko mene poput zmija otrovnica.
,,Otići ću,” govorim mu, trudeći se svim silama da zadržim određenu dozu hrabrosti.
,,Neću se udati za tebe. Ne možeš mi ništa.”
Ali Dario ne odustaje. Njegove riječi me guše.
,,Ne postoji mjesto na svijetu koje će vječno da te drži na sigurnom, skrivenu od mene,” odgovara on.
Oči mu se pretvaraju u plamen koji guta sve pred sobom i tada se dogodi nešto nevjerovatno. Krevet na kojem ležim zasija vatrom, a oko njega se stvori obruč od plamena. Dario se smije, ali to nije smijeh običnog čovjeka. To je smijeh demona, smijeh koji probija kosti i ulazi ravno u dušu.
“Ne, ne, ne…”
Glavom vrtim lijevo-desno, a rukama i nogama trzam, u pokušaju da se oslobodim okova, ali nema svrhe, nemoguće je. Dario mi još jednom dokazuje koliko je moćniji od mene.
Kad ga ponovo ugledam, spazim da mu krv teče niz lice, a da njegove ruke, koje pruža prema meni, postaju sve duže i duže. Poput đavola je iz pakla, koji pokušava da me odvuče negdje u tamu, zajedno sa sobom.
,,Ubila si me,” izusti hrapavim i isprekidanim glasom.
,,Ali vratiću se iz pakla po tebe.”
,,Ne, nećeš! Ne!" - vrisnem i probudim se iz košmara, znojna i prestrašena.
Saša je pored mene. Poseže rukom prema meni, kako bi me utješio, pretpostavljam.
,,Sve je u redu,” šapne kad mi skloni pramen kose sa oznojenog čela.
,,Samo si loše sanjala.”
Klimnem glavom, ali ipak ne mogu da se opustim i zaboravim sve ono što se večeras zbilo u vili, a kroz šta sam u snu ponovo morala da prolazim. Krv na mojim rukama, Dariov glas koji je odjekivao u mom umu. Pitam se da li je ostao živ nakon što smo Saša i ja otišli. Ako je mrtav, to znači da sam postala ubica. Otac je kriv za sve ovo. Da nije bilo njegove izdaje, ništa me ne bi uvalilo u ovu situaciju, ove probleme, ovo ludilo. Više mi nije otac, nije mi ništa.
Saša me gleda saosjećajno, kao da zna o čemu razmišljam.
,,Nisi ga ubila, Kjara,” izgovori blago.
,,Neko će već da ga pronađe i da mu pomogne, ako već nije.”
Ali ja sam znala istinu. Iako Dario najvjerovatnije nije bio mrtav, nešto u meni jeste. Pokušavajući da ubijem njega, uspjela sam da u sebi ubijem tu nevinost, tu vjeru u ljude. I sad sam ostala sama, s krvlju na rukama i tjeskobom u srcu. Ta pomisao me natjera na nove suze.
Saša je strogo koncentrisan na vožnju, ali ipak sklanja ruku sa upravljača da bi je zavukao u džep svog kaputa, izvadivši iz njega pamučnu maramicu koju mi pruži.
Pogleda me tek kad mu se tiho zahvalim i klimne glavom, a potom ponovo usmjeri pogled prema cesti.
Obrišem suze i jedino zvuk mog izduvanog nosa narušava tišinu.
,,Živ je, vjeruj mi…” - ponovi Saša.
Trenutak kasnije, zazvoni mu telefon. Izvadi ga iz džepa, a palac mu spretno i brzo pređe preko ekrana prije nego što ga prisloni na uvo. Priča na ruskom, a ja, koja sam ruski jezik učila tokom školovanja i kasnije ga usavršila uz Mihaila, razumijem svaku riječ. Saša za to ne zna. Od prvog momenta kad smo se večeras sreli u restoranu sve vrijeme smo komunicirali na italijanskom. Moram da otkrijem kakve namjere ovaj čovjek ima sa mnom i zbog toga se pretvaram da gledam svoja posla, a u stvari - prisluškujem.
YOU ARE READING
ZAŠTITNIK 🔚 (I dio serijala BRATVA)
Romance,,Kada si uz mene, nemaš razloga za brigu. Tvoja sigurnost je moja sveta dužnost. I znaj da niko neće ni pomisliti da ti priđe. Svi se povlače pred mojom sjenkom, jer znaju da sam ja tama koja guta svjetlost." ▪️Ova priča je djelo fikcije. Imena, l...
