ZAŠTITNIK 🔚 (I dio serijala BRATVA)

11. RUSLAN

Nakon njenog odlaska, ispijem i onaj poslednji gutljaj esencije konjaka, ne bih li pronašao utjehu u njegovom ognjenom zagrljaju. Potresen od neizvjesnosti, ustajem da natočim još jednu čašu. Potrebna mi je jasnoća koju samo tišina i samotnost mogu da pruže.

Susret s njom mi je učinio nešto. Definitivno jeste. Eksplicitno je, jasno i nedvosmisleno da je ta djevojka na neki način preobrazila moje biće.

,,Bože, šta mi se ovo događa?" - pitam se dok se vraćam za sto.

Nervozno prolazim prstima kroz kosu, čija razbarušenost sad već postaje simbol mog unutrašnjeg nemira. Počinjem da masiram slepoočnice, tražeći smirenje usred čitavog ovog haosa pomiješanih emocija.

Do nedavno sam vjerovao da Kiara nije ništa više od lukave čarobnice, da joj je srce hladno kao glečer, da je začarala mog brata svojim mračnim činima i odvela ga na put bez povratka. Smatrao sam da je razmažena naslednica, koja se kupa u očevom bogatstvu i koja ne zna ni za kakve brige ovog svijeta. Međutim, čim sam je ugledao pred sobom, počela je da mi liči na neko nebesko biće, jer je svojom blagošću i ljepotom obasjala moj dom kao svjetlost zore. Sad počinjem da mislim da je ona, zapravo, mala dobra vila. Njeno prisustvo mi je donijelo mir. Njene riječi su počele da me liječe. Laknulo mi je na neki način kad sam saznao da je, tamo gdje sam poslao svog brata, ipak postojao neko ko ga je iskreno volio, neko kome je bilo iskreno stalo do njega.

Ali, s druge strane, u dubinama moje duše počinju da se rađaju neizreciva osjećanja nad kojima nemam kontrolu. Tokom našeg prvog susreta u meni se probudila čudesna simfonija emocija, koje su mi do skoro bile još neotkrivene i daleke kao zvijezde na noćnom nebu.

I čim zatvorim oči, preda mnom se ukaže vizija Kiarine pojave. Vidim njene usne, rumene kao prvi zraci jutarnjeg sunca i sočne kao zrele trešnje u ljetnjem plodu. Suze, nalik biserima, klize niz njene obraze, iscrtavajući stazice popločane čistim emocijama, dok se bora zabrinutosti blago ukazuje na njenom čelu, kao sjena koju baca mlad mjesec.

Njen miris, suptilan i opojan, još pleše u zraku ove prostorije. Dodir njene kože na mom dlanu ostavio je tragove neke nevidljive čarolije i to je neizbrisiv osjećaj. Čak i sada imam utisak da njena šaka i dalje čvrsto steže moju.

I njen zagrljaj. Koliko je samo bio silan i nježan istovremeno. Nikad nisam osjetio takvu slabost i takvu ranjivost, sve do momenta kad je sakrila svoje lice u mom naručju. U tom trenutku, nešto se u meni prelomilo i talas topline se razlio kroz moje biće. Molim se da se moje srce nije otopilo u samo jednom trenu, jer je, dovraga, godinama bilo okovano ledom u mojoj grudnoj šupljini. A ako ipak jeste, to bi moglo da predstavlja veliku nevolju.
A tek njene oči, ti duboki dragulji... Siguran sam da su mi zauvijek ukrale dušu.

Odjednom je svako sjeme sumnje, koje je nekad klijalo u vrtu mog uma, isprano kišom spoznaje. Ona nije ono što su samo površni pogledi u stanju da zaključe. Nije ni iskvarena, ni proračunata, ni lukava. Ona je zora koja se rađa iz noćne tame, iskrena u svojoj svjetlosti. Nedužna je kao prvi dah proljeća. Čista je kao rosa na laticama tek procvalog livadskog cvijeta.

Kurac mi se trzne svaki put kad pomislim na njene obline i golu kožu njene noge, koju je otkrivao duboki izrez njene večernje haljine.

Ona je istinsko utjelovljenje savršenstva i prava nebeska boginja u ljudskom obliku, čija ljepota prevazilazi sve granice. Ipak, moram da se prisjetim da je ta djevojka bila ljubav mog brata. Pripadala je njegovom srcu. A i njena ljubav prema njemu je bila duboka i iskrena. Toliko sam, makar, uspio da pročitam iz njene reakcije. I usled tog saznanja me je iznenadio sopstveni odraz u ogledalu ljubomore, jer mi je to osjećanje sve do sada bilo strano.

Nikad nisam poznavao gorčinu ljubomore. Nikad, pa ni u danima kad je Tatjana bila tu. Ne bih znao zašto. Čak i kad sam čuo da se udala dok sam bio u fazi oporavka, u meni nije bilo ni trunke tuge, a još manje ljubomore. Osjećao sam jedino neobuzdani plamen bijesa koji je gorio u meni.