Moj zaštitnik #3

6. poglavlje

Sebastian

Tako snažno sam nagazio na kočnicu da sam osjetio miris spaljene gume. Ova žena! Ova žena će me jednoga dana tako izludjeti da ću si sam poželjeti oduzeti život. Pričala je na mobitel ispred svoje kuće dok je čekala mene. Koji dio od, čekaj me unutra dok ja ne stignem nije razumjela? Ako je ne ubije jebeni psihopat koji joj prijeti smrću, definitivno ću je ja ubiti. Ta žena nikako da počne slušati!

Izašao sam bijesno iz auta i dugim koracima krenuo prema njoj. Maya se okrenula te je brzo poklopila slušalicu kada je ugledala bijes na mome licu. Dođe mi da je prebacim preko jebenog koljena i naučim je pameti! Definitivno mi želi od života učiniti pakao! Kao da mi je lako što moram raditi sa ženom koju ne podnosim, ali i koja mi se bez moga znanja tako brzo uvukla u jebene misli. Bio sam u problemima od trenutka kada sam je prvi puta ugledao i svaki puta sam poželio pobjeći što dalje od nje, a sada sam osuđen na to da je pratim svaki dan! Ne znam koga sam to naljutio u prošlome životu, ali očito me sada kažnjava.

„Što ti, jebote, radiš vani? Na otvorenome! Gdje te svi mogu vidjeti?"

„Doslovno smo se čuli prije pet minuta. Rekao si da si blizu pa sam zato izašla."

„Rekao sam da me čekaš unutra u kući, ne vani! Jebote!" Prošao sam rukama kroz kosu i zagledao se u njezine svijetlo smeđe oči. Te oči! Vidim ih svakoga dana kada idem spavati. Te oči mi nikako ne daju mira. A sada? Sada imaju taj nekakav poseban sjaj koji nije imala kada smo se prvi puta upoznali. Nešto se promijenilo, ali nisam siguran što točno.

„Misliš li ti na svoju sigurnost?" Skoro sam vikao na nju. Njezine oči su se na trenutak ispunile strahom i mrzio sam to. Mrzio sam vidjeti strah u njenim očima. Ova žena je bila snažna i žilava i znam da može preživjeti i najgore. Samo što me izluđuje njezina neposlušnost.

„Naravno da mislim", rekla je tiho. Strah je brzo zamijenila ljutnja s kojom sam se znao nositi. Dok je ona ljuta, sve je bilo u redu. „I ne viči na mene! Izašla sam dvije minute prije nego si došao ovdje! Dobro sam pazila!"

„Moram vikati na tebe kada me jebeno ne slušaš! Moj je posao da te održim na životu i ako ti se nešto dogodi....." Zastao sam. Maya se tužno nasmiješila i odmahnula glavom.

„Da, znam. Ostaješ bez posla. Ne brini, u buduće ću paziti kako slučajno gospodin Payne ne bi ostao bez posla."

„Ne, Maya. Ne brinem se za svoj jebeni posao, brinem se za tebe. Ne želim da ti se nešto dogodi. Ne bih mogao živjeti s time." Naglo sam zašutio kada su te riječi prešle preko mojih usana. Njezine oči su zasjale. Nisam mislio ovo reći, barem ne na glas da ona čuje. Najbolje je da misli kako je mrzim nego da sam počeo po prvi puta u svome životu nešto osjećati za neku ženu.

Imao sam usputnih veza otkako sam izašao van iz Škorpiona, ali su one bile beznačajne. Možda me to čini bezdušnim gadom, ali ne sjećam se imena nekih cura. Prestao sam sa tim sranjima kada sam došao u ovaj grad. Nisam želio izlaziti sa ženama, nisam želio vezu, a ponajmanje ljubav. Ljubav je za mene bila nepoznanica koju nikada nisam otkrio niti to želim. Nikada mi se niti jedna žena nije svidjela toliko da poželim biti s njome. Sve do Maye. Kriste! Ta žena me je izluđivala na razne načine. Počeo sam osjećati nešto za nju još prvi puta kada sam je upoznao, ali su se moji osjećaji donekle ugasili kada se počela prema meni ponašati kao prava kučka. Ali što smo se mi više raspravljali, to mi se više počela sviđati.

Već dvije godine kružimo jedno oko drugoga. Dvije godine mi je samo ova žena u mislima. Nikada nikoga nisam pustio u svoje misli. Nikada nikoga nisam pustio u svoje srce. Smatrao sam da sam muškarac bez srca. Ostavio sam ga ondje u prokletome Škorpionu, ali sam ga pronašao ponovno u ovome gradu kada sam vratio svoju sestru Miju, kada sam vratio svoju mamu. Mama i Mia su jedine žene koje sam pustio iza toga hladnog zida obojenoga tamom. A sada se Maya polako probija kroz taj zid. I koliko god se ja borio protiv toga, ona je bila puno jača od mene.