Moj zaštitnik #3

12. poglavlje

Nešto nije bilo u redu. Sebastian i ja smo stigli u San Francisko prije samo dvadeset minuta i on je nestao odmah čim smo stigli u hotel. Pregledala sam njegovu sobu koja je bila spojena s mojom, ali njemu nije bilo traga. Kao niti u cijelome hotelu. Sebastian je potpuno nestao. Znam što za njega znači dolazak u ovaj grad, bol i patnju. Ponovno će proživjeti ono što se dogodilo dok je bio dijete. Ponovno će ga ovaj grad baciti u prošlost koju pokušava ostaviti iza sebe. Želim mu pomoći koliko god ja to mogu, ali ne mogu to učiniti dok on bježi. Pobjegao je istoga trenutka kada smo došli u ovaj hotel i ne znam gdje je. Prvo sam pomislila da je samo sišao dolje u bar, ali sam se razočarala kada ga nisam vidjela nigdje. Sebastian je definitivno otišao iz hotela, a ja ne znam gdje je točno. Ja sam zapela na sastanku koji sam željela otkazati isti trenutak kada sam shvatila da je Sebastian otišao, ali nisam mogla. Obećala sam tati da ću održati ovaj sastanak s upravnim odborom i bila sam odlučna u tome da ga što prije dovedem do kraja jer sam sada njemu potrebnija. U to sam bila sigurna samo sam se nadala da me neće odbiti.

Donekle smo nas dvoje bili jako slični jer sam i ja bježala od svojih osjećaja, od straha koji me godinama progoni. Sebastian je bio snažan muškarac i ponekada se bojao pokazati svoje osjećaje, ali kada njegov štit na trenutak padne, mogu vidjeti koliko ga ustvari boli i koliko je ranjiv. Mislim da mu se ne bi svidjelo kako ga opisujem jer je Sebastian bio ponosan muškarac. Muškarac koji je imao svoj stav i koji je činio sve u svojoj moći kako bi me zaštitio. Možda sam mu još uvijek bila posao, ali na to sam prestala gledati još onda kada me je poljubio. Taj poljubac mi potvrđuje da mu značim možda malo više od onoga što pokazuje, a mene je donekle strah svih tih osjećaja koji se vrte u meni. Trebam im se samo prepustiti, ali onaj dio mene, dio koji je već godinama zatvoren, bori se protiv toga dok se ja borim da napokon ostavim taj strah iza sebe i prepustim se svemu, Sebastianu.

Još sam jednom bacila pogled u Sebastianovu sobu za slučaj da se vratio a da ga ja nisam čula, a onda sam pokupila svoje stvari i otišla na prvi sastanak toga dana. Odlučila sam da ga što prije završim kako bih potražila Sebastiana samo nisam znala odakle bih krenula. San Francisko je bio velik grad, a ja ga nisam najbolje poznavala.

„Dobro jutro svima", rekla sam kada sam ušla u sobu za sastanke. Desetak glava se okrenulo prema meni i svi su me ljubazno pozdravili. Sjela sam na čelo stola koje mi je voditelj ovoga hotela ljubazno oslobodio i krenula sam sa sastankom. Slušala sam ih dok su mi izlagali probleme i nove ideje koje bi trebali uvesti u ovaj hotel.

Hotel u San Francisku je bio najmlađi koji smo otvorili u Americi. Radio je tek pet godina i bio je uspješan sve dok se prije nekoliko tjedana nije dogodio problem sa našim dobavljačima i ostali smo bez velike zalihe hotelskih potrepština. Ljudi u hotelu su živjeli tek na sitnim zalihama i brzo smo ih morali obnoviti dok nismo ostali bez svih mušterija. U cilju mi je pružiti ugodan boravak svima koji dolaze u naše hotele i odlučna sam u tome da što prije riješim problem s dobavljačima. Ovo nam se prvi puta dogodilo i želim znati u čemu je točno problem. Zbog toga imam drugi sastanak u jedan sat s dobavljačem čiji je posao neslavno propao jer nam nije obnovio zalihe koje smo zatražili. Mrzila sam takve propuste. Kod mene je sve moralo ići uredno i bez ijedne greške.

Vodila sam sastanak mirno dok su mi se misli vraćale na Sebastiana. Gdje je on sada? Otkako je počeo raditi za mene, nije se htio odvajati od mene i ljutio se kada bih ja otišla bez riječi. Zato znam da nešto nije u redu jer me on ne bi nikada napustio. Čak sam mu pokušala predložiti da sa mnom može ići netko drugi, ali on nije dozvolio. Svoje brige sam iznijela i Gabrielu, ali je rekao da je Sebastianova odluka da ide sa mnom. Svi smo bili zabrinuti za njega jer znamo kako ovaj grad utječe na njega. Mrzio je ovaj grad jer mu je oduzeo obitelj koju je izgubio tako mlad. Bila sam užasno zabrinuta za njega i ovaj sastanak me je polako počeo izluđivati, ali nisam mogla samo tako otići. Obećala sam tati da ću raditi svoj posao savršeno kao i do sada. Neću ga razočarati dok sam još uvijek s njime. Nikada svoga tatu ne bih ostavila na cjedilu. Kao što niti Sebastiana nisam mogla ostaviti da sam prolazi kroz što god sada prolazi. Nakon sastanka idem ponovno u potragu za njime i neću prestati ga tražiti sve dok ga ne pronađem.