Moj zaštitnik #3

13. poglavlje

Trgnula sam se iz sna i slučajno sam rukom udarila toplo tijelo pokraj mene. Srce mi je počelo ubrzano lupati sve dok nisam polako okrenula glavu prema osobi koja je ležala pokraj mene. Sebastian je ležao na trbuhu, lica okrenutog prema meni dok su me njegove plave oči u tišini promatrale. Skrenula sam pogled prema stropu i polako smirivala svoje otkucaje srca. Na trenutak me je panika obuzela, ali je nestala brzo kao što je došla.

Ne znam zašto se i pojavila. Znala sam da je Sebastian pokraj mene, ali taj strah koji živi u meni, ne dozvoljava mi da dišem, da se opustim sve dok ne shvatim da sam sasvim izvan opasnosti. Jučer sam po prvi puta počela disati. Po prvi puta sam se osjećala živom i na tome mogu zahvaliti muškarcu pokraj sebe. Otkako smo spavali zajedno bila sam mirna, opuštena, slobodna. Sve dok nije došlo jutro koje me je ponovno povuklo u tamu iz koje sam mislila da sam izašla. Noćne more su još uvijek tu, ali nisu toliko intenzivne kao prije. Po prvi puta sam se osjetila kao da letim, a Sebastian je jedini koji mi može podrezati ta krila. Ali vjerovala sam mu i znam da bi učinio sve da me zaštiti.

„Jesi li dobro?", upitao je tihim, promuklim glasom. Čim sam začula njegov glas, moji ženski dijelovi su se stisnuli. Ovaj muškarac je uvijek djelovao na mene.

„Jesam", rekla sam iskreno. Bila sam i više nego dobro. Osjećala sam se odlično. Sebastian me je noćas izmorio i to na najbolji mogući način. Nismo uopće izlazili iz ove sobe. Ostali smo ovdje i samo uživali u nama, priči i dobroj hrani. Željela sam tog muškarca tolikom silinom da me je to ponekada plašilo, ali sam odlučila zanemariti taj osjećaj. Jednom se moram osloboditi ovog prokletog straha i sada je bio najbolji trenutak za to. Sebastian je bio muškarac koji mi je zaljuljao cijeli svijet. Oslobodio je nešto u meni što je godinama bilo uspavano, skrivalo se. Osjećala sam se slobodno i manje uplašeno onoga što bi moglo biti. Sebastian mi se zavlačio u svaku stanicu u mome tijelu i ma koliko mene bilo strah to priznati na glas, jučer sam mu svojim tijelom pokazala da mi je stalo do njega i više nego što on to može zamisliti. Voljela bih misliti da je naše jučerašnje spajanje značilo i njemu toliko koliko i meni.

„O čemu tako napeto razmišljaš?" Pogledala sam ga. Njegove plave oči su svijetlile dok me je napeto promatrao. Prelazila sam pogledom preko njegovoga tijela. Na leđima je imao ožiljke koje su nagrđivale njegovu kožu, ali je s tim ožiljcima također bio prekrasan. Njegovu stražnjicu je pokrivala plahta, ali sam jako dobro znala što se krije ispod nje. Postala sam mokra samo razmišljajući o njemu na meni i u meni.

„Nije valjda da ti je žao zbog onoga što smo učinili?" Namrštila sam se. Sebastian se okrenuo na leđa te je sjeo i naslonio se na uzglavlje kreveta. Ja sam sjela u njegovo krilo i rukama ga uhvatila za obraze.

„Nikada ne bih požalila zbog toga, Sebastiane. Nikada."

„Jesi li stvarno dobro?"

„Dobro sam. Zapravo sam i više nego dobro. Iskreno, u početku sam se plašila da će me panika obuzeti baš kao svaki puta kada me netko dotakne, ali s tobom je drugačije. S tobom je uvijek bilo drugačije." Nježno sam ga poljubila i naslonila svoje čelo na njegovo. Postojalo je nešto u očima ovoga muškarca što je smirivalo paniku u meni. Sebastian me je toliko puta spasio, toliko puta je smirio paniku u meni da sam mu vjerovala. Toliko sam mu vjerovala da sam mu se podala i nikada, ali baš nikada neću žaliti zbog toga. Ova naša situacija može krenuti u dva smjera. Ili ćemo nastaviti s ovime što smo započeli ili će se Sebastian vratiti u svoju ljušturu i ponovno me smatrati svojim poslom. Mislim da to onda ne bih mogla podnijeti.

„Ti jako dobro znaš da te ne bih nikada povrijedio, Maya."

„Znam. I vjerujem ti. Oduvijek sam ti vjerovala." Sebastian se nježno nasmiješio te me je poljubio. Promeškoljila sam se u njegovome krilu i osjetila sam kako raste ispod mene. Počela sam pomicati svoje kukove koje je zaustavio. Zarežala sam i za kaznu ga ugrizla za donju usnicu. Ljubila sam ga strastveno dok sam ga pokušavala uvesti u sebe. Njegova erekcija se očešala o moj klitoris pa sam zastenjala. Trebala sam još. Trebala sam njega. Rukom sam uzela njegovu debelu erekciju i povela je do svoga ulaza. Odvojila sam se od Sebastiana i polako se počela spuštati na njega dok smo se promatrali. Spustila sam se na njegovu cijelu veličinu i tako sam ostala bez daha. Sebastian me je milovao po leđima pa je zario svoje prste u moju kosu i povukao me na svoje usne. Kada sam se naviknula na njegovu veličinu, počela sam se pomicati na njemu. Rukama sam se držala za njegova čvrsta ramena dok me je Sebastian svojim snažnim rukama vodio. Zarotirala sam svojim kukovima i zastenjala kada je udario u zid, pogodio pravu točku koja je vapila za oslobođenjem. Počela sam se pomicati još brže dok je u meni rastao val koji je donosio orgazam koji me je potpuno pogodio. Zastenjala sam i počela se tresti u Sebastianovom naručju. Sebastian je viknuo moje ime i izlio se u mene. Malaksalo sam se spustila na njegova prsa dok sam polako smirivala svoje disanje. Sebastian je ovio svoje ruke oko mene i snažno me stisnuo. Kao da se bojao da bih mogla pobjeći, ali to se nikada neće dogoditi. Mogu otići jedino ako me on više ne bude želio, ali niti onda ne bih otišla, ne bez borbe. Nisam bila žena koja lako odustaje od nečega što želi i što joj se sviđa. A Sebastian mi se stvarno jako sviđa.