Moj zaštitnik #3

29. poglavlje

Nekoliko mjeseci kasnije

Parkirala sam kombi iza svoje cvjećarnice te sam ušla unutra. Zatekla sam Sebastiana ondje gdje sam ga ostavila prije nešto više od sat vremena. Sjedio je za pultom i čavrljao s mojom pomoćnicom Corom. Jutros me je htio otpratiti na posao, ali je ostao. Trebao bi i sam ići na svoj posao, ali se nije pomaknuo s mjesta. Nemojte me krivo shvatiti, volim što je Sebastian stalno uz mene i da mogu, zavezala bih ga uz sebe da stalno budemo zajedno. Ali oboje imamo puno posla. Meni narudžbe stalno dolaze dok mi je njegov šef poslao već četvrtu poruku da potjeram svoga dečka na posao.

„Obožavam tvoga dečka", rekla je Cora kroz smijeh. Pakirala je novu pošiljku cvijeća koju šaljemo na drugu svadbu koja je danas u gradu. Otkako smo otvorili, nismo stali s poslom. Coru sam zaposlila jer je bila dosta slična meni. Obožavala je cvijeće, razumjela je posao i voljela je raditi. Ako je bilo potrebno, ostala bi i do kasno na poslu kako bi sve bilo spremno za slijedeći radni dan.

„I ja ga obožavam", rekla sam. Prišla sam mu i poljubila ga u čelo pa u usne. Prošla sam rukama kroz njegovu kosu. „Što ti još radiš tu? Tvoj šef mi je poslao već nekoliko poruka da te potjeram na posao."

„Priznaj da to ne želiš učiniti."

„Pomalo i želim", rekla sam mu šaljivo. Sebastian je ovio svoje ruke oko mene i stisnuo me. Nježno sam ga pomilovala po bradi. Otkako sam ga mogla izgubiti prije samo nekoliko mjeseci, nisam ga mogla prestati dirati ili promatrati. Kada je izašao iz bolnice, odvela sam ga na selo gdje sam ja provela ljeto kod svoje tete. Ondje sam ga natjerala da se odmara i da ništa ne radi. To je bilo malo teže učiniti jer je Sebastian bio muškarac koji ne može mirno sjediti, ali sam nekako uspjela. Ostali smo ondje mjesec dana i kada se dovoljno oporavio, vratili smo se u grad. Prvih nekoliko dana sam ga samo promatrala kada bi on zaspao. Morala sam se uvjeriti da diše, da se njegova snažna prsa dižu i spuštaju. Još uvijek sam bila potresena svim događajima koji su nas obilježili i zato sam nekoliko dana ležala budna pokraj njega kako bih osluškivala njegovo disanje. Sebastian je shvatio da ne spavam najbolje i natjerao me je da spavam. Uvjerio me je da je dobro i da on ne ide nikuda.

I održao je svoje obećanje. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, nas dvoje smo bili nerazdvojni. Puno mi je pomogao oko proširenja mojih staklenika. Imali smo puno posla ondje gdje je prije bila moja stara kuća jer smo morali ukloniti ostatke kuće. Imala sam puno posla i ovdje u cvjećarnici koja je svakim danom sve više rasla. Prije samo mjesec dana sam morala proširiti prostor ovdje jer od silnih narudžbi, nisam više imala mjesta za sve bukete i aranžmane.

Corina sestrična je bila moja prva mušterija koja je željela da sredim dvoranu za njezinu svadbu i rado sam pristala. Od toga dana, sve mi više narudžbi pristiže pa sam zato zaposlila još nekoliko ljudi u stakleniku koji se brinu za cvijeće. Obožavam svoj posao i obožavam to što je muškarac kojega volim dijelom moga sna. Dobila sam sve što sam oduvijek htjela.

„Opet si mi pobjegla", rekao je promuklo. Nasmiješila sam u se i nježno ga poljubila. „O čemu sada razmišljaš?"

„O tebi, o nama."

„Hmm, što to o nama?"

„Kako te želim iznad sebe, u sebi", rekla sam na njegove usne. Sebastianove oči su bljesnule pa me je jače stisnuo svojim snažim rukama. Bacio je pogled preko moga ramena prema Cori koja je pričala s mušterijom.

„Ne možeš mi govoriti takve stvari dok oko nas ima ljudi."

„Znam, ali te volim zezati."

„Ti me uvijek zezaš, Maya, uvijek. A ja to nekako volim."

„Oh, ja to znam najbolje", rekla sam i namignula mu. Cora se nakašljala pa sam se okrenula prema njoj. Ona mi se vragolasto nasmiješila dok se gospođa pokraj nje zacrvenila u licu.