Moj zaštitnik #3

26. poglavlje

Maya

„Hvala vam, gospodine Banks", rekla sam i rukovala se s njime. Gospodin Banks je prihvatio moju ruku i nasmiješio mi se.

„Hvala vama, gospođice Bolton. Siguran sam da ćete ovo mjesto pretvoriti u nešto prekrasno."

„Zasigurno ću se potruditi u tome", rekla sam. Gospodin Banks je još jednom protresao moju ruku, a onda je otišao. Široko sam se nasmiješila i okrenula se prema tati i Sebastianu. Od danas sam ponosna vlasnica ovoga mjesta gdje ću otvoriti svoju cvjećarnicu. Bila sam nevjerojatno uzbuđena zbog toga i bila sam zahvalna dvojici muškaraca koji su mi bili velika podrška.

Prošlo je već tjedan dana od tatine nesreće i otkako sam vidjela Zanea. Tjedan dana nisam izlazila iz kuće što mi je već počelo malo ići na živce, ali sam u tih tjedan dana radila na svojoj ideji i na svome novome poslu. Danas sam napravila svoj prvi korak i kupila prostor koji moram obnoviti, a onda ću ga pretvoriti u cvjećarnicu. Napokon ću raditi ono što sam oduvijek htjela.

„Čestitam ti, dušo. Ponosan sam na tebe", rekao je tata. Prišao mi je i nježno me poljubio u obraz.

„Hvala ti. Tako sam uzbuđena oko ovoga novog poglavlja. Stvarno se veselim novome poslu." Uzbuđeno sam pljesnula rukama. Već sam mogla vidjeti kako se moj plan pretvara u nešto prekrasno. Imala sam sedam dana da dobro razmislim o svojim novim koracima i dvanaest dugih godina da smislim sve dobre ideje o svojoj cvjećarnici. Moja teta Molly je u mene usadila veliku ljubav prema cvijeću i sada ostvarujem ono o čemu sam toliko dugo sanjala. Moj san napokon postaje stvarnost.

Tatine smeđe oči su zasjale. Izgledao je stvarno sretno, a tome mogu zahvaliti samo Kiri. Dobro se brine za njega iako tata ponekada zna biti tvrdoglav. Masnice sa njegovoga lica su potpuno nestale, ali gips na ruci je još uvijek tu i neće ga skinuti još neka tri tjedna. Barem pet puta na dan tata nas obavijesti kako mu gips užasno smeta. I barem pet puta na dan nam napomene kako se želi vratiti na posao. Volim što je kod sebe u stanu zajedno sa Kirom jer onda znam da je na sigurnome. James jako dobro vodi posao i bez njega i sve dok on nije stvarno potreban ondje, tata mora ostati još uvijek kod sebe u stanu.

„Ako nešto trebaš, nemoj se ustručavati pozvati me."

„Hvala ti", rekla sam mu tiho. Šetali smo okolo po mome novome prostoru dok su Sebastian i Kira kod vrata tiho pričali. U ovih tjedan dana sam uspješno izbjegavala svaku informaciju o Zaneu jer nisam željela ništa znati o njemu. Nisam željela saznati da je ubio još neku nevinu osobu. Željela sam samo uživati u miru sa svojim muškarcem i Sebastian mi je ispunio tu želju. Ja sam radila na svome poslu dok mi je on pomagao koliko god je mogao. Bio je uz mene cijelim putem i nije me niti na trenutak pustio.

„Ne mogu vjerovati da sam se prije bojala reći ti što ja stvarno želim."

„To je bila ludost, Maya", rekao je tata. Okrenuo me je prema sebi i zagledao se u moje oči. „Većinom sam i sam kriv jer nismo uopće razgovarali. Trebao sam još prije nešto učiniti po tome pitanju. Trebao sam ti davno dati do znanja da mi možeš doći i razgovarati sa mnom o bilo čemu."

„Tata, ta je priča završena. Volim te, dobro. Sada smo ponovno postali obitelj. I sa sigurnošću mogu reći da smo sada puno jači nego prije."

„Da, slažem se s tobom, dušo. Neizmjerno sam sretan jer ponovno imam svoju kćer uz sebe."

„Nikada me nisi izgubio", rekla sam mu tiho. Tatine smeđe oči su se ispunile suzama pa sam ga privukla u zagrljaj. Tata je ovih dana stalno dolazio kod mene u posjet u čemu sam stvarno uživala. Imati ga uz sebe je pravi blagoslov. A kada se vrati u stan, nazvao bi me samo da mi javi kako je stigao, a onda bi nam razgovor potrajao i samo bismo razgovarali o svemu. Imali smo nadoknaditi dvanaest godina koje smo oboje izgubili jer smo bili previše slomljeni. Udaljili smo se, ali sada priznajem da smo bliži nego kada sam bila mlađa.