𝐎𝐯𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐮𝐣𝐞 𝐦𝐫𝐳̌𝐧𝐣𝐚 | završena ✔

🥀Poglavlje 1⚘

Avery je veoma dugo posmatrala njegove smeđe oči, koje su upijale svaki trag na njoj. Za divno čudo stranac je posmatrao samo njeno lice, nije spuštao pogled dalje od njenih očiju. ''Da li ste dobro?'' Potiho je upitala kao da se plašila da će njihovu prisnost i kontakt očiju biti zauvijek prekinuti. Stranac je samo lagano klimnuo glavom a potom je počeo očima upijati prostor oko njih. ''Moj konj Dev...'' Veoma muževan i promukao glas je dopirao do Avery, da su joj cijelim tijelom trnci prošli, iako je bila vrela ljetna noć. ''Sa tvojim konjem je sve u redu. Čak mu trebaš kao nagradu dati jednu mrkvu i jabuku. On je bio veoma uplašen kada me je pronašao u šumi, i ja sam pratila njegove korake koji su me doveli do tebe. Do prije par minuta sam i shvatila razlog njegove uplašenosti, njegov gazda se nalazio u vodi, a on mu ni na koji način nije bio u mogućnosti da mu pomogne.''

Avery je shvatila da je možda pretjerala sa svojom pričom, nije bilo zaista primjereno da se u društvu gospodina ona previše raspriča. I kao dokaz tome, on je ustajao sa zemlje a ona je i dalje sjedila pored jezera sa spavaćicom koja joj se podigla malo iznad članka a njena koža bi tako ostala vidljiva za stranca, za koga nije znala ni kako se zove.

''Mislim da nije u redu da i Vi sjedite pored jezera. Možete da se pokvasite ili da se uprljate. Hajde ustanite pa ću vas otpratiti do Vaše kuće.'' Pružio je svoju mišićavu ruku, a njegovi prsti su je zazivali da to i prihvati. Ali Avery je morala to da odbije. Iako je bila svjesna da su njih dvoje bili sami u šumi, i znala je da ih niko ne bih ni vidio, ali ona je voljela biti na oprezu, pa je stoga sama i ustala.

''Da li ste sigurni da možete stajati na nogama?'' Nije željela da odgovori na njegovo pitanje da je on lično otprati kući, možda bi to oca probudilo i onda njena dugočuvana tajna o cvijeću bila bi otkrivana. Otac joj je pred svima istukao bičem, ko zna šta bi joj uradio kada bi saznao da se ona noću iskrada , i odlazi u šumu.

''Mislim da sam savršeno dobro zahvaljujući Vama, i da mogu stajati na svojim nogama. Izvinite na mojoj neprimjerenosti, ali ja Vas moram upitati za ime. Moram da znam ime djevojke koja me je pronašla i spasila.'' Bio je veoma.. Avery bi to opisala, veoma kulturan džentlmen koji se samo zanimao za njeno ime i koji ju je želio ispratiti do kuće. Njeno srce je osjetilo toplinu od te spoznaje, a ona se blago zarumenila.

Odlučila je da kaže svoje ime iako je znala da je on možda poznaje zbog skandala i tračeva koji o njoj kruže u Društvu. Bila je svjesna činjenice da i gospoda, baš poput svojih žena, tokom kartanja ili ispijanja ruma u krčama vole da tračaju, ali ona je samo željela da ovom strancu ostavi dobar utisak jer je bio tako šarmantan, ljubazan, pravi džentlmen koji se danas veoma teško susreće. ''Moje ime je Avery Wright. I nema potrebe da mi se zahvaljujete. Svako bi Vam pomogao umjesto mene.''

''Avery.'' Njegove usne su lagano izgovarale njeno ime, tako su klizile po usnama da je želio svaki dan i noć samo da izgovara njeno ime. Nije postojalo ništa ljepše od toga. ''Imate tako lijepo a i neobično ime. Nisam imao prilike nikada da čujem to ime, a sada sam siguran da ga nikada neću zaboraviti. Nismo se zvanično upoznali, moje ime je Mel. Jahao sam na svom konju ali on je odjednom vidio zmiju, i od straha se uplašio, i kako se ja nisam snašao sa uzdama pao sam direktno u vodu.''

''Gospodine Mel, ostatak priče onda znate. Vaš je konj pronašao mene, ja Vas, i onda..''

''Samo me zanima šta je ono onako mirisalo da sam morao odmah oči da otvorim. Imalo je tako opojan miris da vas jednostavno tjera i protiv volje da otvorimo oči.''

''To su bile latice ruže imena Excito sp. (buđenje).''

Mel je samo klimnuo glavom, i pozvao svog konja da do njih dođe. Avery je shvatila da ga je možda i previše zadržala, i zbog toga je odlučila da ona prva krene. Već je svakako trebala da krene do svoje kuće, potom obuče odijelo i pripremi se za rad u polju. Možda on još uvijek nije bio svjestan da stoji sa neudatom djevojkom koja je bila dugi niz godina predmet tračeva i zbog toga ona radi ispravnu stvar. Otiće i tako neće ugroziti njegovu reputaciju. Možda je bilo samo pitanje vremena kada će ovaj divan muškarac povezati njeno ime sa skandalom, i Avery nije bila spremna da se suoči sa još jednim parom divnih očiju iz koji bi isijavalo čisto zadovoljstvo da joj se ismijava u lice, ali i ponovno prebacivanje kako bi se ona trebala ponašati.