𝐎𝐯𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐮𝐣𝐞 𝐦𝐫𝐳̌𝐧𝐣𝐚 | završena ✔

🥀Poglavlje 18⚘

’’Možda bih morao da ti češće šapućem prljave riječi kako bi dobio ovakve poljupce, pogledaj sve oči su uprte samo u nas.’’

Helmer se osvrnuo oko sebe da bi potvrdio svoje riječi i zaista sve oči su bile uprte u mladi bračni bar Devil. Žene bi ih posmatrale dok bi laganim pokretima mahale lepezom, dok bi muškarci zavidjeli grofu čudeći se kako im je ovakav primjer ženske ljepote uspio da promakne. Možda nije bila predstavljena u Londonu kada bi se održavale zabave ili je možda živjela na nekom ostrvu i prokleti srećković poput Helmera ju je spasio svojim brodom dok bi plovio nemirnim i olujnim morima.

Malo ko zna da je pred njima stajala ista ona Avery Wright koju su svi voljeli tračati i ogovarati dok bi dame ispijale čajeve u popodnevnim satima a dok su se muškarci kartali sa gospodom u pokeraškim salonima. Istina, sada je morala da prizna jednu stvar, odijelo zaista čini čovjeka kao i titula. Više nije bila kćerka zemljoradnika već grofica Devil.

’’Za sve si ti kriv. Rekla sam ti da nisam vješta u plesu a ti si samo želio dokazati da si me sposoban naučiti i pri tome si mi govorio sve one grešne riječi, i ja sam morala da pronađem način kako da te ućutkam.’’

’’Mislim da ću morati ćešće da pričam grešne riječi ako ćeš me na takav način ućutkati, jer draga moja, meni to nije dovoljno. Želim više. Moram više.’’

’’To ćemo ostaviti kada dođemo u našu spavaću sobu, a sada je potrebno da se priberemo. U susret nam dolazi vojvotkinja i vojvoda od Eštona.’’

Ostatak proslave Avery je provela u razgovoru sa Hejli a Helmer je sa Henrijem otišao u salon gdje su se nalazila ostala gospoda.

’’Da li i dalje ploviš sa svojim brodom bez imena?’’ Vojvoda Henri je sipao Helmeru piće jantarne boje u staklenu čašu.

’’Mhmm pusti me da pogađam, škotski viski, proizvodnja 1690. godina?’’

’’I dalje si đavolski dobar u pogađanju žestokih pića, Devile.’’

’’U svemu sam dobar Eštone, i da moj brod i dalje nema imena, mada se nadam da će se to uskoro promjeniti. Jer jedno ime mi se danima vrzma po glavi.’’ Spustio je čašu na sto dok je desnu nogu prebacio na lijevu, a vrh čizme je dodirivao ivicu stola.

’’Nisam mislio da ćeš se ikada skrasiti Devile, poznavajući tvoj buran život koje su obilježile žene kojima se ni imena ne sjećaš, tvoja žena je prava premija.’’ Henri je počeo dijeliti špil karata. Bila je to uobičajena igra sa kojom su ugledna gospoda znala da se zabave tokom dana.

’’I samo je moja. Imam oči samo za nju, i tako će i ostati. Nismo svi bili u mogućnosti da bježimo i tajno se vjenčamo u Londonu.’’ Ugao usne mu se trzne i proizvede zvuk odobravajućeg smijeha. Da su se Avery i on upoznali u sasvim normalnim okolnostima, možda bi oni imali normalnu ceremoniju vjenčanja. Avery bi mogla sve sama da odabere, čak i vjenčanicu po želji a ovako ju je postavio pred gotov čin. Helmer se nadao kada bi kletva nekada u budućnosti bila uništena definitivno bi uradio sve za Averyinu sreću.

’’Tajno vjenčanje i to što smo pobjegli iz Tadveja u London je bila najpametnija stvar. Naše porodice su željela da od našeg vjenčanja naprave cirkus, ali moja žena je jedva dočekala kada sam joj predložio da pobjegnemo čak do Londona i tajno se vjenčamo. Toliko smo bili zaljubljeni jedno u drugo da smo željeli da ostanemo nasamo i na trenutak. Jednom kada sam probao Hejline usne više nisam mogao da ih se zasitim. A onda kada nas je sveštenik uz specijalnu dozvolu vjenčao, bukvalno mijesec dana nismo izlazili iz kreveta.’’

Henri se sa ljubavlju prisjećao tih trenutaka.
’’I iz svega toga dobili ste divnu bebu.’’ Helmer je bio zaista ponosan na svog prijatelja. I on je nekada maštao da ima dijecu sa Avery, a najviše bi volio da dobije kćerku koja će imati smeđu kosu baš poput njegove žene.