🥀Poglavlje 20⚘

1.4K 118 32
                                    

Džerald se nije htio osvrtati na njene bolne jauke a ni pozive u pomoć dok ju je snažno vukao po kamenitom šumskom putu. Osjećao je još uvijek ogroman bijes koji je u sebi imao još od onda kada je ova mala glupača odbila njegovo udvaranje a kada pri tome na spisak doda da ga je zatekla u krevetu sa Fordaysom, želio je da joj se osveti i život pretvori u pakao. Mala seljanka nije ni bila svjesna da je sa svojim postupcima potpisala smrtnu presudu. Ali nije joj mogao nauditi, bar ne još dok mu Agnus to ne potvrdi.

Bilo je veoma zanimljivo kada je gledao kako Agnusova čarolija ga pretvara u Helmera, osjećao je bolove na svome tijelu dok mu se lice nije deformisalo u Helmerov oblik, nakon toga uslijedila je promjena njegovog glasa.

''Molim te Helmere, pričaj sa mnom. Zašto me vučeš po putu? Znaš li da me tvoj stisak mnogo boli? Zar nam nije bilo lijepo prije par sati na moru? Šta se to iznenada promjenilo?'' Počela je da kašlje, jer joj se dim uvukao u nosnice a kapke je spuštala jer je osjećala suze na svom licu.

''Hoćeš li prokleto više zaćutiti? Mislila si da možeš na mom posijedu da radiš šta želiš bez mog znanja? E pa, grdno si se prevarila. Sada gledaj posljedice svojih postupaka. Sve ovo što vidiš, sav ovaj plamen sam ja izazvao samo da te naučim važnoj lekciji, a to je da znaš da ništa ne smiješ da radiš bez mog znanja.''

Probijali su se kroz ostatke izgorenih grana, a vatra je za kratko vrijeme uništila veći dio šume. Džerald se zlobno nasmijao kada su došli do jednog specijalnog mjesta. Bilo je to mjesto gdje je Averyno cvijeće raslo u izobilju, nesvjesno da će zauvijek nestati sa Zemlje.

''Konačno si i ti tu da možeš da uživaš u ovoj predstavi? Da kasnije ne pričaš da ti nisam bio dobar muž, slobodno možeš da mi predložiš koji dio prvi da zapalim. Možda onaj tamo, gornji desni ugao gdje cvjetaju ruže?'' Iz džepa je izvukao kutiju šibica i mahnuo joj pred očima.

Avery je jedva uspjela da obriše suze. ''Molim te, ne radi to? Obećavam da ću sve da uradim ali ne diraj cvijeće. Znaš i sam koliko mi je to važno.'' Pala je na svoja koljena i u svom tom bolu ga je zamolila da to ne radi.

''Tako sam te želio vidjeti, na koljenima kako me moliš. Ali ne vrijedi, o tome si trebala mnogo ranije da misliš. Sada gledaj i uživaj u ovoj predstavi. Više puta sam rekao da mrzim cvijeće a ti to nisi željela da čuješ.''

Desnom rukom je bacio plamen šibice a pred njima se ukazala vatra koja je gutala cvijeće-
''NEE..'' Avery je kroz plač viknula i ne mareći na posljedice potrčala je prema svom cvijeću. Džerald u obliku Helmera je uživao u njenoj muci kako gasi nogama vatru ali bezuspješno. Znao je da će vatra da ostavi opekotine po njenoj koži ali nije joj želio priskočiti u pomoć da joj pomogne. U tom trenutku Avery je gledala zadnje ostatke uspomena koje je naslijedila od svoje majke i sa tugom shvaćala da ništa ne može da uradi. Njena haljina se pretvorila u najobičnije stare krpe, njena koža je bila obilježena crvenom bojom zahvaljujući vatrom kojom se opekla, a ona je duhom i tijelom klonila i pala na šumski put. Kada je sklopila oči zadnja slika koja je ostala u sjećanju je bila kako se Helmer iz sve snage osmjehuje a ona ništa nije mogla da uradi za svoje cvijeće. Sve je nestalo u pepelu.

''Baš si prava mala seljanka.'' Pogrdno ju je nazvao, a onda mu ništa drugo nije preostalo nego da uzme konopac koji je stavio u džep od hlača, obamotao je njene krhke ruke a potom je dovukao do kočije i smjestio u nju. Crnim povezom je prekrio njene oči iako je dalje bila u nesvjesti. Do rezidencije Devil vozili su se pola sata.
Kada su stigli na imanje sve je utihnulo. Mary i Johann su bili zatvoreni u podrumu a Kerolajn je sjedila u salonu. Sa mnogo grubosti Džerald je po zemlji vukao Avery kao da je vreća smeća. Njeno tijelo je spustio na pod salona a onda je sebi sipao čašu burbona.

''Dođavola, mala je zaista luda. Da li možeš da zamisliš da je uskočila u vatru da bi spasila ono bijedno cvijeće? Nije marila za posljedice, čak je dobila mnogo dublje opekotine.'' Žestoka tečnost mu je skliznula niz grlo, a onda je uz tresak spustio čašu na sto.

𝐎𝐯𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐮𝐣𝐞 𝐦𝐫𝐳̌𝐧𝐣𝐚 | završena ✔Where stories live. Discover now