𝐎𝐯𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐮𝐣𝐞 𝐦𝐫𝐳̌𝐧𝐣𝐚 | završena ✔

🥀Poglavlje 4⚘

Snovi su bivali veoma grešni koje je lady Avery Wright snivala te noći. San joj je bio prijeko potreban, te čim joj je glava dotaknula jastuk oči su joj se sklopili istog časa. Planirala je da odspava do ponoći, pa potom da ode da se vidi sa Melom, ali taj ponoćni sastanak je izostao. Nepozvani grof Helmer joj se neprimjetno uvukao u misli.

Sanjala je kako pažljivo istražuje njegov dvorac. Mramorni pod po kojim je koračala, dovodio bi je do velikih kamenih vrata. Svaka soba bi imala samo veliki drveni krevet presvučen najdivnijom posteljinom, ukrašenom raznim motivima cvijeća, i kamin u kojem se vatra nikada nije gorila. Na nekakav čudan način, njegov dvorac je slutio na veoma usamljeno mjesto. Ali kada je Avery otvorila vrata jedne od sobe, baš u njoj je zatekla njega. Ponovo je na sebi imao onu masku koja mu je sakrivala lica, te je stajao naslonjen leđima uz hladni zid. Averyn pogled je pomno a ovaj put smjelo prelazio po njegovim obnaženim ramenima, obasjanim bronzanim sjajom. Pogled joj se spuštao preko čvrstih grudi prošaranim sitnim tamnim maljicama, spuštajući sve do ravnog i zategnutog stomaka. U svom životu nije imala puno prilika da se nagleda muških tijela, jedan od razloga bi bio taj što je još uvijek neudata a s obzirom na njene godine, (imala je dvadeset i pet, gdje je već dobila status usjedlica) te se nadala da će bar jednom imati priliku da gleda u svog muža, a drugi razlozi su bili ti što je živjela veoma povučen život. Od kako su joj sestre otišle kod tetke u Dorset njena usamljenost se još više povećala.

A sada, sada je niko nije uznemiravao i mogla je da ga posmatra, iako je sve bilo samo san. A onda joj se grof počeo približavati, a ona je išla unazad sve dok nije dotakla hladnoću zida ovog dvorca. Od hladnoće se lecnula, ali njeno disanje je postalo otežano kada se o njeno tijelo očešalo grofovo. Svoje duge i čvrste noge pritisnuo je o njene, svoju lijevu ruku je postavio iznad njene glave, a desnu je spustio na njen struk i čvrsto je stisnuo. U njegovom zagljaju osjećala je drhtavicu, i protiv glasa razuma spustila je dlanove na njegove maljice na grudima. Srce nije htjelo da sarađuje sa mozgom, te je smelo prelazilo po njegovoj koži.

Spustio je glavu u dolinu Averynog vrata, baš tamo gdje joj je koža bila najosjetljivija. Helmerov miris joj je uvlačio u nosnice, bio je to pravi spoj neobuzdanog muškarca koji je isijavao sa svojom snagom. Iako joj je bilo čudno, znala je da je taj miris već jednom udisala. Helmerove usne su zasisale njenu kožu, a ona je pod naletom osjećaja sklopila oči.

''Grofe..''

''Jedino me ti možeš spasiti. Draga, spasi me.''

A onda je naglo otvorila oči i shvatila je da se iz sna probudila veoma mokre kože i zamršene kose. Prsti su joj sletili na ono mjesto gdje joj je Helmer zasisao kožu, dok su joj se otkucaji srca smanjivali. Iz bokala je sipala hladnu vodu u posudu i zapljuskivala je lice, kako bi sprala sa sebe znoj. Prstima je prolazila kroz kosu kako bi je dovela u red. Po prvi put, zaspala je i nije otišla do svog cvijeća, a samim tim nije vidjela Mela.

Grdila je sebe zbog toga. Za nekoga ko je prvi put prekršio dato obećanje, i da joj Mel kaže da je ljut zbog toga što se sinoć nije pojavila, imala bi razumjevanja i molila bi ga za oprost. Oh, kad bi barem znala gdje on živi mogla bi mu otići i pokucati na vrata. I objasniti da to što se nije pojavila imalo je veze sa njenim umorom i napornim radom na imanju grofa Devila.

I sad joj jeza prođe tijelom kada se sjeti da je ona svu proteklu noć sanjala Helmera, a ne svog ljubljenog i dragog Mela. Čak je i u snu dopustila da joj taj umišljeni grof ljubi, i da je oslovljava sa draga, kao što je to divni Mel radio. I šta mu je ono značilo"Jedino me ti možeš spasiti?"

A da znala je, dok je oblačila haljinu, on je na to mislio da ga zadovolji na onaj grešan i sramotan način. Zar joj to nije predložio prilikom njihovog prvog susreta? Ili se najednom zasitito one njegove grofice Kerolajn pa mu je sada i posluga bila dobra za te stvari. Vidjela je juče njegov pogled kako se zadržavao na grudima grofice Kerolajn i Avery je znala da je svoja grešna obećanja uradio sa njom u njegovom dvorcu.