🥀Poglavlje 5⚘

1.8K 140 25
                                    

Kada ju je Mel privio uz sebe, mogla je da osjeti da i on drhti, ali bilo joj je lakše jer je tako dobila dokaz da i on osjeća ovu eksploziju ljubavi koja se događala među njima. Ljubio ju je strasno i dugo. Topila se uz njega, obgrlila ga je oko vrata. Obožavala je kako njegovo tijelo cijelom dužinom bilo pripijeno uz njeno. Kada je spuštao svoje zahtjevne usne na kožu njenih ogoljenenih dojki, Avery je na trenutak zaboravila na svoju stidljivost i prepustila se požudi. Oh, mislila je kako je ovo najljepši osjećaj, biti voljena i to u naručju ovog divnog muškarca. Bilo je rano, možda i prerano ali ona se veoma brzo zaljubila u Mela. A kako i ne bi, kad joj je pružao sigurnu luku i obasipao je divnim poljubcima.

Ljubio joj je čelo, oči i obraze, a ruke su mu nježno kružile po grudima, te su nježno dodirivale tvrde pupoljke koji su stajali uspravno, željne za još mokrih poljubaca. Avery je zabacila glavu i prepustila se dodiru usana na čulnoj koži. Obuhvatio je objema rukama njene grudi i podigao ih u visini svojih usana. ''Avery, tako si lijepa.'' Rekao je i poljubio oba osjetljiva vrha. Uzeo ih je u usta, jednu po jednu, grickajući i sisajući tvrde pupoljke, udarajući ih jezikom, i jednoj i drugoj posvećujući podjednaku pažnju. Averyni prsti su mu masirali grudi, prateći konturu čvrstih mišića koji bi zatreperili pod njenim dodirom.

Njegovo uzbuzeđenje je dostizalo svoj maksimum, pretilo je da bi jahačke hlače mogle puknuti pod takvim pritiskom. Zato je upotrebio svu svoju samokontrolu i odvojio svoje usne od njenih. Ali ono što je vidio u njenim očima blago ga je zaprepastilo. Mel je mislio da bi u Averynim očima ugledao dozu stidljivosti, možda čak i odbijanja jer ju je položio na šumsku travu, i na prašnjavom zemljištu namjeravao da je uzme. Ali njen je pogled govorio upravo suprotno, Avery je željela da se to baš dogodi ovde gdje je okružena sa svojim cvijećem. Njene oči su bile zamagljene od strasti i požude, obrazi rumeni kao i usne od predugog ljubljenja, a koža njenog vrata i grudi je bridjela usljed dodira njegove brade. Kada je povratio malo snage navukao je njenu haljinu preko grudi i posjeo je na svoje bedro.

Avery je zaslužila prostrani krevet sa najmekšom posteljinom posutim laticama ruža, a ne da leži na hladnom zemljištu Tadveja. ''Bilo mi je prelijepo.'' Zagnjurila je svoju glavu pod njegov vrat.

''I meni, ali ti zaslužuješ svakako bolje uslove od ležanja na zemljištu. I ja ću ti to obezbjediti.'' Isprepletao je svoje prste sa njenim. ''Moj otac je otišao na put. Neće ga biti deset dana, pa sam mislila..''

''..da se prije ponoći vidimo?'' Dovršio je njenu rečenicu sa lakoćom, a ona se iskreno nasmijala.

''Čitaš mi misli?''

''Mada sam ja imao bolju ideju. Zašto ne bih došla da budeš kod mene tih deset dana? Neću moći biti sa tobom preko dana, ali zato će cijela noć biti samo tvoja a i bićemo kod mene, u mojoj skromnoj kućici. '' Zakačio je njen zalutali pramen kose iza uha.

Provesti devet dana sa Melom, biti u istoj sobi i udisati isti vazduh kao i on, hraniti se iz posuda iz kojih se hrani Mel, za Avery je to predstavljalo ispunjenje svih snova. Ali nažalost morala je da odmahne glavom na tu ideju. Bilo bi previše rizično kada bi je neko od stanovnika Tadveja ugledalo kako neudata boravi u kući muškarca. Loš glas brzo putuje i moglo bi da dođe do njenog oca, a onda ne bi mogla ni pomisliti šta bi joj se dogodilo. I dalje je jeza prolazi tijelom kada se sjeti onog bolnog biča na svojoj koži. Zahvaljujući melemu od nevena uspjela je da smanji ožiljke na grudima, ali šta je sa onim na leđima, gdje joj ruka nije uspjela dosegnuti? I dalje se jasno vide. A kada bi se pročulo da je sa Melom, otac bi poludio više nego iko.

''Mili moj, plašim se da to nije najbolja ideja. Dovoljno je da nas neko ugleda zajedno tokom noći, ja neudata a i ti nisi oženjen, priče bi se proširile za sekundu. Iako smo u 1746. godini, mnogi zamjeraju ovakve situacije i samo čekaju nekakav trač da se ukalja ugled nedužne djevojke.'' Prstima je prelazila po njegovim usnama, i sa sklopljenim očima govorila surovu istinu vremena u kojem žive.

𝐎𝐯𝐝𝐣𝐞 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐮𝐣𝐞 𝐦𝐫𝐳̌𝐧𝐣𝐚 | završena ✔Where stories live. Discover now