Obećavam ti vječnost

Dvadeset i sedmo poglavlje

Bližimo se kraju još jedne ljubavne priče. U komentare mi pišite čiju priču sljedeću želite da čitate: Lisinu ili Džesikinu. Radujem se vašim odgovorima.
Vaša, L💛

Dvije sedmice kasnije

Leyla P. O. V.
Zimsko je jutro, a meni je toplo i ne ustaje mi se iz kreveta. Nasmijem se blago i protegnem , još zatvorenih očiju. Lagano otvaram oči i vidim pored sebe usnulog i prelijepog muškarca. Tačno je dvije sedmice od našeg pomirenja i apsolutno smo nerazdvojni. Život mi je u haosu, ali uživam u tom neredu i polako sklapam kockice na svoje mjesto. Pripreme za vjenčanje se privode kraju i ostalo je još sedam dana do Derekovog i Rininog vjenčanja kojem se svi radujemo. Victor će biti kum,a ja, vjerovali ili ne, kuma. Kada me Rina pitala da joj hoću li joj biti kuma na dan vjenčanja pristala sam bez premišljanja. Kasnije sam razmišljala da li je to u redu, da ti se sestra bude kuma, ali ako se Korina slaže, ja sam za. Victor i ja danas idemo u kupovinu burmi za mladence. Dobili smo novac, oni su izabrali burme i danas idemo po njih. Sve se događa brzo, ali ja u svemu uživam.

Victor i ja nikada nismo bili bolje. Cijeli dan smo u planovima za vjenčanje, kao da se mi hoćemo vjenčati, a navečer zajedno zaspimo pričajući do kasno u noć ili u tišini koja govori više nego što će izgovorene riječi ikad moći. Dani su naporni, a moj cilj je postalo to da legnem u krevet, sa Victorom pored sebe, glavu naslonim na njegove grudi i slušam otkucaje njegovog srca dok ne utonem u san. Sinoć smo spavali u njegovom stanu. Do dugo u noć smo pričali o svemu i svačemu. Bilo je divno. On je divan, a ja... Zaljubljena do ušiju.

"Jutro, malena.",rekao je i prstom nježno prelazio preko mog lica sklanjajući nestašne pramenove kose. Gledala sam u njegovu lijepu kosu obasjanu jutarnjim suncem kako poprima zlatne tonove, dok su me njegove velike plave oči sanjivo gledale.
"Jutro.",promrmljala sam i vratila glavu nazad na njegove grudi.
"Moramo ustati, znaš?",rekao je igrajućj se sa mojom kosom.
"Da, znam. No, pusti me još malo. Ništa neće biti za pet minuta.",rekla sam tiho i osluškivala njegovo disanje i ravnomjerne otkucaje srca dok sam gledala kako vani pada prvi snijeg po krovovima.
"Nedostajat će mi ovo, znaš.",rekla sam tiho.
"Što to?",zbunjeno je prozborio.
"Ovo zajedničko buđenje. Kada se vratimo normalnim životima i poslu, ponovo će svako na svoju stranu.",podogl sam glavu da vidim njegovo lice. Zagometno me pogledao i zatvorio oči.
"Mhmm...",promrmljao je.
"Šta 'mhmm'?",planula sam u sekundi.
"Vrijeme za ustajanje, malena. Dužnost zove. Idi seki, a večeras si moja. Imam jedno iznenađenje za tebe.",poljubio me u čelo i napustio sobu. Umorno sam otpuhnula i ustala se presvući. Ubrzo je moju udobnu plišanu roze pidžami sa jednorogom, koja je Victoru bila tako simpatična, zamijenila crna pletena haljina do pola lista. Našminkala sam se malo, sa onime što sam imala u nesiseru  i krenula.

"Idem ja.",rekla sam Victoru.
"Večeras u sedam, dolazim po tebe. Budi spremna.",rekao je i još jednom mi se zagonetno osmijehnuo.
"U redu.",razvukla sam i uz osmijeh napustila stan. Već na stubištu moj telefon se oglasio. Prevrnula sam očima i javila ne pogledavši ime.

"Molim?"
"Kasniš Leyla!",moja mama bila je bijesna. Tako tipično ove dvije sedmice.
"Mama upravo se vozim do vas."
"Do nas? Došle smo na probu vjenčanice!  Zar si zaboravila?!",derala se ona.
"Nisam, idem prema vama. Vidimo se.",rekla sam brzo i prenula vezu. Ovo će biti naporan dan.

Kroz pola sata moje se auto zaustavilo i ja sam ušla u raskošan salon vjenčanica. Oko mene su bile svečane bijele haljine, krune i puno ukrasa. Na sredini sobe bilo je povišenje sa tri ogledala oko njega, da buduće mlade mogu napraviti pravi izbor. Sve je bilo uređeno sa stilom i izgledalo je luksuzno i skupo. Mami je bila oduševljena, Rini se svidjelo, meni ne. Bilo je previše za moj ukus. Nikad nisam bila zaljubljenik bogatstva i raskoša. Priželjkujem malu svadbu u krugu obitelji i prijatelja, negdje na moru, a ja u lijepoj satenskoj haljini, bez pretjeranih detalja. Djevojčice su sanjale bajke, raskošne haljine i dvorce, a ja uvijek suprotno. No, sve sada mi se sve to čini daleko, ali bolje je ne otvarati tu temu.