Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Čekaj, ponovi mi što si uradio još jednom! Znači ponovi da shvatim da je zaista istina to što si rekao i da se sve baš tako dogodilo? – Nial se doslovno zalijepio za mene sjedeći za stolom dok sam mu pričao što se sve dogodilo sinoć i danas u sudnici sa lijepom djevojkom koja me odvukla van iz onog kluba. On ne vjeruje svojim ušima, baš kako i ja teško vjerujem sam sebi i svemu tome. Stavim komad odreska u usta, prožvaćem, pa otpijem malo vina.
– Vjeruj ili nemoj, ovo što ti govorim je istina.
– Kunem se ne znam kakvim bih te imenom sada nazvao! Bože? Zakonu? Jebena legendo!– slegnem ramenima.
– Nema potrebe za pretjerivanjem.
– Znači ne samo da te univerzum posrao, uradio je to tako dobro da ti prosto zavidim na tom sranju. Mala je predivna, a kako se sve to izdogađalo između vas mora biti ništa drugo do prst sudbine. I kako si samo natjerao vodu na svoj mlin... – nasmije se pokvareno – Lisac jedan.
– Mislim da zaslužujem kaznu koju sam joj dao.
– Ti? Ti zaslužuješ?
– Jeste, ja. Kada si zadnji put, zapravo kada si vidio da se meni ovako nešto ikada dogodilo?
– Nikad'!
– Nikada! Tako je. I zar ne misliš da zaslužujem da sada kada mi se konačno tako nešto dogodilo ja presudim u svoju korist.
– Pa, je, kad ti se može, uvaženi druže sudac. Sirotica ona sve što je uradila, uradila je zbog djeteta, a na kraju je završila na sudu.
– I u stanici odmah nakon što je sestru predala bolničarima.
– Pa zar nisu jadnicu mogli ostaviti makar da dočeka to dijete zbog kojeg je počinila sve te prekršaje? Naša policija stvarno duše nema. Pih! – upadne u stolicu razočaran sustavom. – Ali... to i dalje ne pobija činjenicu da ti je ljepotica pala u krilo i da si znao kako to da iskoristiš.
– Naravno da sam znao, ja uvijek donesem prave odluke i prave presude. I vjerujem da će i ova biti prava.
– Nećeš joj dati disati, već vidim.
– Nemoj biti budala – kažem, pa prožvaćem još jedna komadić. – Naravno da... neću. – Nasmije se i odmahne glavom. – Nemaš pojma kako je smiješna, zanimljiva, kako nije uopće kao žene s kojima sam do sada bio. A, da ti ne pričam o tome kako je djelovala na moje tijelo. Kažem ti Nial, ovo je nešto posve drugačije i želim pokušati.
– A što ćeš ako te odjebe? Rekao si i sam da nije radosna što si joj se uvalio u kaznu. Što joj nisi dao nešto drugo nego... sebe i sudnicu.
– Promijenit će mišljenje. Znaš da sam kavaljer, neću joj se naturati, samo ću je malo... pogurati prema sebi.
– Meni da je riba rekla da sam joj bio greška, ne bi me vidjela nikada više.
– Ja sam to prvi rekao, tako da ne mogu njoj da zamjerim.
