Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Vjerujem, ne kunem se da je jučerašnji dan bio jedan jedan od mojih najboljih ikada. Ta žena je... Ta žena je prosto savršena. Sve na njoj mi se sviđa, sve na njoj je savršeno i napravljeno baš kako volim. Baš kako zapravo nisam ni znao da volim dok se nije pojavila u mom životu. I ovo što sam je kaznom zalijepio za sebe prokleto je najbolja odluka koju sam u životu donio. Plus ona kada sam imao seks s njom u onoj uličici iza kluba. Dvije najbolje odluke u mom životu vezane su za nju, a kada su dvije znači nije jedna i nije slučajnost nego nešto posve drugo.
Nije bilo čovjeka jučer koji je prošao kroz sudnicu, ili blizu nas dvoje da nije primijetio, vidio i osjetio, a možda i nesvjesno udahnuo opojan miris seksualne želje koji je lebdio zrakom između i oko nas i nije ga bilo moguće izbjeći. Iskreno to je bio najjebeniji osjećaj koji sam iskusio vjerojatno ikada. Zbog nje iskačem iz svog kolosjeka, zbog nje radim stvari koje inače nikada ne bih. Ali godi mi to, otkrivam nešto novo o sebi, neke strane sebe koje nisam ni znao da imam. One vrckave, malo nastrane, one koje sam uvijek nekako potajno želio da imam, a nisam znao da ih zapravo svo vrijeme imam i ćutim jer nisam naišao nikada na neku ženu koja bi ih iz mene izvukla. Do ove. Ova će mi izvući dušu sasvim sam siguran u to nakon svega nekoliko dana provedenih s njom. Mislio sam uvijek da ti treba neko vrijeme da se dvije osobe sretnu, upoznaju, da se među njima rode neke simpatije, pa zaljubljenost, ljubav, kad ono vidi ti ovo sada! Ne treba ništa druže moj. Ne treba vrijeme, ne trebaju redoslijedi, kada zaiskri i na iskru padne kap benzina gori sve u dijelu sekunde.
Tako se osjećam s njom, tako se osjećam svo vrijeme; evo danas je jubilarnih tjedan dana. Tjedan dana od izlaska u klub, od Nialova promaknuća, od nje na meni, mene u njoj, od nepoznate ljepotice i seksa za jednu noć. Kao da je prošao cijeli mjesec, suživio sam se s njom, sa činjenicom da postoji, da me želi baš kako ja želim nju, ali se otima svemu što može da se dogodi između nas.
Jučer smo uz tri blesava slučaja manjih saobraćajnih nesreća, materijalne štete na kući koju su djeca nanijela čangrizavom starcu nabivši mu loptu u prozore i jedne raskid svađe i borbe nad skrbništvom za zajedničkog mačka kojem će idućeg mjeseca 9 godina života, nas dvoje imali dosta vremena da radimo ono što smo jedno drugom obećali.
Da, poševili smo se one večeri i bilo je odlično, ali ovo što se jučer događalo izbacilo me iz orbite. Jedva čekam sutra da je se dočepam i da nas oboje lansiram ne u svemir nego u tri materine daleko nekoliko svjetlosnih godina.
Uživao sam u svakoj minuti te igre, nisam vjerovao da se zbilja može nekoga ševiti očima, ali ona je to očito znala puno bolje od mene pa me vrlo brzo uputila u proces pokazujući mi da prokleto dominira nada mnom po tom pitanju. Izbjegavao sam njen pogled koliko sam mogao, ali bilo je teško ne osjetiti ga na sebi. Kako mi miluje tijelo ispod sve ove odjeće, kako trepće dok joj je pogled zalijepljen za moje međunožje. Ti treptaji su zamijenili dodire, a ja koliko god sam se trudio nisam uspio da ostanem imun na te zamišljene dodire, jer kunem se osjetio sam svaki od njih. Pa mi je tako pokazala kako se to radi, a kada sm skontao uzvartio sam istom mjerom. Rumenilo joj je udaralo u obraze nekoliko puta, a vrpoljila se u stolici kao da sjedi na mravima. U pauzi je bila u toaletu pa izlazila umivena baš kako sam i ja. Bez previše riječi samo očima i pokretima tijela jedno drugo smo izludjeli i to je bilo posve jasno.
