Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
I uz blokadu uspela sam sastaviti poglavlje do kraja. Ono što inače traje sat-dva otegne se pod blokadom na par dana. Da se ne borim, garant ne bih mogla ni slova napisati dok to sve ne prođe. Autori razumeju tu muku.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Izignorirao sam sve Nialove pozive koji su bili i više nego učestali, kao da negdje gori i na kraju se ipak sažalio na njega i poslao mu poruku sa objašnjenjem zašto se ne javljam i molbom da više sjaši s mobitela i prestane da me zove. Bolje da nisam jer kada je čuo da sam s Lorenom postao je još uporniji da sazna makar nešto. Na kraju sam morao da isključim mobitel jer me doslovno satrao. To da sam s njom proveo noć za njega je totalni urnebes, i za mene je, ali on se odvalio od sreće više nego ja čini mi se.
Ne želim da ovo završi. Dok je gledam kako oblači na sebe ono što joj je od odjeće ostalo poželim smrznuti vrijeme i da ostanemo ovdje zauvijek. Samo ona i ja kao da svijet ne postoji. A, onda opet u drugom trenutku poželim da sav svijet proživim s njom pored sebe. Raduje mi se psihijatar, ovog puta će terapija biti teža i duža, jer nemam drugog objašnjenja nego da sam definitivno prolupao. Vjerovao sam da će mi se nekada, jednog dana mog života dogoditi stanje slično ovome, da ću naći ženu koja će me očarati i u koju ću se zaljubiti, ali ni slutio nisam da će sve to ovako izgledati. Da ću je osjetiti prije nego upoznati, da će mi je sudbina donijeti u sudnicu, da će sve između nas da gori i da ćemo biti šokirani time oboje. Ali, evo nas ovdje, nakon najljepše noći ikada, nakon njenog popuštanja i utvrđivanja da više nismo luđaci koji se međusobno podbadaju i čine si živote nemogućima nego smo podijelili malo više od samog seksa. Sada ja evo idem upoznati njenu baku. Osobu koja joj je više od bake, ona je njen roditelj otkako su oni napustili Tennessee. Uvaljujem li sebe u probleme? Vjerojatno. Kajem li se zbog toga? Nimalo. Želim li nju i sve što ide u paketu s njom? O itekako!
– Spremna sam. Jedva da sam imala što na sebe navući. Nemaš pojma kako je neugodno navući ovaj materijal ne golo međunožje.
– Molim te ne izgovaraj to i ne podsjećaj me na... golo međunožje, jer moramo ići. A, mogli bi i da ne odemo.
–Druže sudija Monroe, ponašate se kao napaljeni pubertetlija. Mislila sam da ste odrasli i ozbiljni.
– Naravno da jesam, ali kada si ti u pitanju, tu se gase sva moja svjetla i postajem skroz druga osoba.
– Izvlačim kaos iz tebe.
– Dobar kaos, savršen –povučem je k sebi pa poljubim njen meki vrat.
– Možemo li do auta ići normalnom cestom, a ne kroz šumu ovaj put?
– Draže mi je kroz šumu, ali ako želiš ići ćemo putem. – Sagne se i poljubi mi nos, pa me povuče ka vratima.
* * *
Dovezem je do zgrade, popnemo se gore liftom, stane ispred vrata i još jednom me pita jesam li siguran da želim upoznati njenu baku, na što se samo nasmijem.
