Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
- Miči se budalo! Sklanjaj se sa ceste! - trubim dok pokušavam da se probijem kroz promet.
- Ajme sranje sinko došlo je do grla! - Beatris na sjedalu pored mene još dodaje ulje na vatru. Gledam u retrovizor Stefani drži Lorenu za ruku dok ova steže zube od bolova.
- Mala jesi dobro? Još malo i stižemo, samo se...
- Aaaaaaa, prebit ću ti svaku kost Monroe samo da znaš. Začepi i vozi nemoj da se ja prebacujem za volan. Ubit ću te! - znoj me oblijeva dok gazim cestu, pa kao da je prokleta bolnica sto kilometara daleko.
- Sad ste našli da radite cestu, majku vam vašu! - psujem i skrećem u sporednu ulicu planirajući da izbijem na glavnu pored radova.
- Monroe, požuri, mislim da ti je dijete vani. - Beatris me ubija, skrenem još jednom pa oborim neke kante koje stoje uz put. Ko za vraga vidim iza sebe policijska svjetla, nemojte me još i vi sada jeb... Ignoriram ih jer me od bolnice dijeli samo jedna ulica.
- Tu smo dušo, tu smo, stižemo. Evo nas.
- Vidiš seronjo jedan, vidiš zašto sam prekršila sve i jedan zakon dok sam Mari vozila ovako prošle godine? Je li ti sad jasssnooooo? - gotov sam, umirem i cijedim se, sjedalo ispod mene je mokro. Ne znam što se dogodilo beba je trebala van tek za tjedan dana, i svi smo ručali u kolibi, kada je najednom puknuo vodenjak mojoj lijepoj ženi i nastao je totalni kaos. Ja sam mislio da to treba vremena kako su govorili na tečajima, a ono se sve dogodilo u nekoliko miunta i trudovi su joj postali jaki i sve je otišlo u tri meterine, a ja na to nisam spreman. Ulijećem na bolnički parking, policija za mnom. Vadim nju iz auta, Stefani zove bolničare. Stavljaju je na krevet i voze brzo unutra.
- Sudija Monroe pa to ste vi? - policajac priđe raširenih očiju. - Što dovraga radite po cesti? Divljate čovječe.
- Žao mi je, žena mi se porađa. Cesta je zatvorena, morao sam...
- Jeste li kao sudac svjesni koliko ste prekršaja napravili?
- Jesam. Pišite kazne, hapsite me ako morate, ali tek kad dočekam svoje dijete.
- Nećemo vas hapsiti pobogu vi ste sudac, ali kaznu ćemo pisati.
- Pišite što god hoćete znate moje podatke sve ću da platim, samo me sad pustite da idem dijete dočekati.
- Idi sinko ja ću njih da riješim - Beatris me uhvati za ruku i gurne naprijed pa stane pred policajce. - Hajde da vas čujem sada sa koliko ćete ga odrati? I smijete li s obzirom da je na većem položaju od vas običnih patrolera? Trebam li da vam objašnjavam još nešto ili što ćemo? Moja se unuka porađa, rađa dijete gradskom sudcu, ne želite se tome ispriječiti zar ne? - oni je gledaju, a ona kad shvati da sam još tu drekne na mene da idem. Poletim unutra, shvaćajući koliko obožavam Beatris, pa se uspnem gore u porodilište. Dočekaju me i potjeraju da operem ruke, obuku u ono zeleno odijelo od glave do pete samo mi se oči vide. Upadam sa sestrom u rađaonicu, stajem pored Lorene dok doktorica viče da se napne još jednom jako. Ona to učini, doktorica viče da je glava vani i moli za još jedan napon. Stegne mi ruku osjetim kako kosti pucaju, ali koga je briga sad za to. Glasan plač se prolomi kroz prostoriju, ja se umalo ne skljokam. Izvukli su dijete i stavljaju ga na prsa Loreni koja se i smije i plače u isto vrijeme.
- Djevojčica je. Čestitam! Ostavit ćemo je minutu dvije ovako da se upoznate, a onda je moramo pregledati i srediti. Saginjem se nad Lori i dijete, ljubim jednu pa drugu dok plačem kao udovica na sahrani.
- Vidiš smrade sudijski kako se ponavlja scenario?
- Istina. Sada znam kako je voziti porodilju do bolnice i baš kako si rekla učinio bih to opet ponovno bez da trepnem pa makar prekršio sve cestovne zakone.
- Naša kćer, Liam.
- Naš cvjetić.
- Daisy?
- Sviđa mi se. Volim ih. Volim tebe. A, nju obožavam. I definitivno si bila najbolja presuda koju sam ikada donio.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
KRAJ
Hvala svima koji su se družili sa mnom uz ovu priču kroz nastavke. Nadam se da ste zadovoljni krajem.
