Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Vikend je doslovno proletio poput oblaka gonjenog vjetrom. Priznajem da sam pola subote prespavao, nadoknađujući izgubljenu noć s četvrtka na petak koju sam proveo budan u razmišljanju i prilično dignut na svim poljima. Kako sam obećao da neću biti naporan lijepoj gospođici Loreni, održao sam tu svoju riječ i iz restorana otišao pristojno i posve mirno bez da sam je dovodio u neugodnu situaciju. A, želio sam. Mislim nisam želio da joj bude neugodno, želio sam prići, reći nešto. Bilo što. Ali, ipak sam se sredio jer zašto da se ponašam kao krele kada to nipošto nisam.
Nedjelja je protekla u društvu obitelji, obećao sam majci doći na ručak i nisam to mogao izbjeći. Mada bih rado, jer sam znao da će doći ujko i ujna, a oni su neopisivo naporni i uporno me tjeraju da se ženim. Tako svako naše druženje započne i završi trabunjanjem o tome kako trošim najbolje godine na gluposti, kada bih trebao da se skrasim i stvorim dom i obitelj, da budem otac dok sam u najboljim godinama i bla, bla, bla. Bogu hvala pa ne dolaze često, ako sam baš primoran izdržim ih tih sat, dva i onda idem na rekalsaciju u neki od barova ili završim s dečkima na kuglanju. Tako je ove nedelje otpao bar, kuglanje je pobijedilo i zaguzili smo do kasno.
Ponedjeljak je došao brže nego sam mislio da hoće, i evo stojim pred ogledalom već pola sata spremajući se nemam pojma zašto. Ne sjećam se kada sam proveo pola sata ispred ogledala, namještajući svaku dlaku, skraćujući bradu, čupkajući prerasle obrve. Kao da sam neka žena nebo me spalilo, totalno sam poludio.
Je, poludio sam shvaćam to i smijem se sam sebi. Znam da je ona od danas sa mnom u sudnici i zato se ovdje dotjerujem ne bih li ostavio što bolji utisak. Znači definitivno sam u ovome posve nov i totalno neiskusan. Tako je to valjda kada ti cijelog života žene padaju u krilo same i ti ne moraš za ništa da se brineš, ne naučiš na vrijeme kako da se ponašaš, pa onda kada se dogodi da se tebi svidi neka žena koja te usput rečeno gleda kao kaznu najgore vrste ti eto nemaš pojma kako i što.
Odmahnem glavom i maknem se, stavim parfem i raziđem se iz kupaone.
– Opušteno Liam, ne ponašaj se kao neka sisa. Ti si zakon u onoj sudnici ne samo za prijestupnike, zakon si i za osoblje, za radnike, za sve. I tako ćeš se i ponašati – sam sebi liepo to sve sročim, uzmem aktovku i iziđem van. Čim sam sjeo u auto i krenuo ka sudnici ta mantra je ishlapila i otišla u materinu.
* * *
– Je li gospođica Batista došla? – pitam čim uđem u zgradu.
– Došla je prije deset minuta Gospodine. U uredu je. – Znači došla je na vrijeme. Nije od onih koje kasne i ne poštuju dogovor. Malo se uredim, poravnam, pa onako bahato otvorim vrata. Ona sjedi za stolom zapisujući nešto u blok, pa samo podigne obrvu i počasti me pogledom jednog oka čak, drugo ni ne pomjeri.
– Dobro jutro druže sudac – prozbori kroz zube.
– Dobro jutro Gospođice Lorena. Vidim došli ste na vrijeme.
