Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Zabavite se i ne zaboravite gaće! – Babsi je doviknula za nama kada smo se danas izvukli iz kuće i pošli u grad. Vrijeme nakon svog onog preskakanja bilo mi je tako lijepo, baka i Liam su se odlično složili, prekopala mu je cijeli život i obiteljsko stablo, ja sam shvatila zašto nikada nisam dovela doma čak ni one koje sam možda željela dok je trajalo i dok nisam dobila nogu, a on je zapravo bio opušten totalno i sve pričao baki kao da se oduvijek znaju.
Nisam mogla ne zatreskati se dodatno u to, u njegove osmijehe, poglede koje mi je upućivao, u način na koji je razgovarao sa mojom, naglavašam mojom bakom.
Što je meni ovo u životu trebalo, da se trsim bez veze, da si kompliciram sve, kad sam znala od one večeri da mi se sviđa baš onako pravski? Što sam se otimala, što sam vjerovala onom crnjaku koji me uvijek pratio kad su tipovi u pitanju? Pojela sam sama svoje dupe u Petak, a pojela sam ga i u tu Subotu. Jer nakon što smo napustili moj dom, obišli smo sva lijepa mjesta u ovom našem gradiću, pa već kako se mrak uhvatio završili u Beachaven vinariji gdje smo probali njihovo domaće vino i gdje sam se ja prvi put uz nekog muškarca osjetila kao prokleta princeza. A, on je to znao. Znao je i sviđalo mu se koliko i meni.
– Rekao sam ti da nisam kao tvoji bivši koji nisu vidjeli u tebi ništa od tvojih mnogih kvaliteta, nego samo igračku za zabavu. Prelijepu igračku.
– Nisi ni ti vidio ništa od mojih kvaliteta Monroe. Još.
– Vidio sam dosta i sve mi se sviđa. Cijela ti. Ne samo tvoje tijelo i način na koji me odvajaš od zdravog razuma.
– Bila su ovo zaista divna dva dana.
– Toliko ih je još pred nama, tek smo počeli dušo.
– Ne misliš li da bi trebali da se malo razdvojimo? Na nekoliko sati bar? Da svatko ide svojim putem?
– Dosadio sam ti?
– Ne, samo... Možda ja tebi jesam.
– Gluposti. Vidiš kako nam je lijepo cijeli dan. Ako si za možemo u trgovinu po te gaće, ali tebi večeras neće trebati. Odnesi Beatris.
– Zašto mi neće trebati? Opet ćeš me svući?
– Na obostrano zadovoljstvo.
– Možda bismo mogli negdje van. Znaš, među narod.
– Pa nismo li među narodom?
– Znaš na što mislim.
– Neki klub?
– Da. Mogao bi konačno da se vidiš sa tim upornim prijateljom koji neprekidno zove dva dana i da mu ispričaš što trebaš.
– Neka ga, neka se prži. Ne želi on ništa, samo da sazna sve detalje u vezi nas.
