Lorena je napravila kazneno djelo za koje je čeka suđenje. Večer prije tog dana učinila je nešto što nikada ne radi. Imala je odnos s nepoznatim muškarcem kojem ni ime nije znala. Vjerujući da je to bilo jednom i nikada više se neće ponoviti nekako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sjedim u kuhinji dok Babsi vodi diskusiju sa Gloriom. Tata se povukao sa strane, zna da je za njega bolje da šuti i pusti da se majka i kćer izrešetaju, da bismo svi na kraju postigli nekakav mir. Baka je rastura, jer s Bakom rijetko tko može da se uhvati u koštac, ali ja uživam gledati kako se mama crveni od bijesa jer ne može pobiti ništa što Babsi govori, jer govori istinu. Na trenutak se isključim pa otplovim nazad u prošlu noć kada sam Liamu poslala poruku da je večer za cure gotova i da idem doma. Kako me Celine ostavila ispred zgrade, vrata automobila su se otvorila i gospodin Monroe izašao je pred mene, sasvim oskudno obučen u nekakvu trenerku i majičicu iako je vani bilo prilično hladno.
– Ne mogu dopustiti da ti izlazak s curama ne završi bajno Ljepotice. Žao mi je, ali od sada će uvijek biti tako. Ja ću te dočekati svaki put jer na kraju dana i na kraju svega što proživiš s bilo kim, ja ću biti tu da ispravim ili zasladim sve to.
– Penji se gore, ali moramo biti tihi i brzi, ne možeš ostati jer roditelji mi dolaze.
– Ne želiš da me upoznaju?
– Baka te upoznala, to je sasvim dovoljno. I oni će, ali ne sada.
– Ja želim da moji roditelji upoznaju tebe.
– Hoće. Jednom. Ne sada.
I htejla ne htjela moja se večer završila s njim, u njegovim rukama, na njegovim usnama, tijela isprepletenog s njegovim. I volim to. I sretna sam. Toliko sam sretna s njim, da skoro i ne doživljavam ništa što se trenutno događa oko mene. A dogodilo se to da se majka ispričala baki i zamolila ju da joj oprosti, te joj kao Božićno čudo zahvalila za sve ove godine koje se brinula o meni i Maribel. To me šokantno povratilo iz maštarije, a dodatno me osvijestilo kada je baka rekla da bi trebali da vrište na glas od ponosa što imaju mene i Mari, jer jedna je sretno udana i ima divnog sina, a druga će postati žena gradskom sudiji. Na to su moji roditelji šokirano raširili oči zahtijevajući tim pogledom makar nekakvo objašnjenje, a Babsi ih je vratila na tvorničke postavke govoreći da oni od mene ne smiju ništa da zahtijevaju. I da ću im ja to reći ako budem željela. Mislim, nisam znala što bih im točno mogla reći, da se udajem nije istina, iako me Babsi već udala. Da sam zaljubljena i u vezi to jeste, pa sam im to i rekla. To je sasvim dovoljno.
– Zato je nesretnik i morao noćas da ode da ne nabasa na vas dvoje; garant bi se jadnik šokirao.
– Bako de nemoj!
– Ma što je dušo, nije da vas nisam čula. Stara jesam, ali gluha nisam. I znaš da piškam malo–malo morala sam ustajati. – naravno oblijevanje crvenilom bilo je neizbježno, a baka je na to samo odmahnula rukom.
Tako sam roditeljima saopćila da imam dečka, da smo u vezi i da je vrijeme da odu u posjetu unuku i Maribel, što su na kraju i učinili. Dok su oni boravili kod kćeri ja sam to vrijeme iskoristila da se vidim s Liamom i poželim mu sretan Božić koji će provesti u Oak Grovu sa roditeljima i sestrom, a ja ostajem ovdje s mojima.
