They Call Me Obsessive(Pauzirana)

Chapter 2

"Kasniš..."-rekao je prosjedi čovjek u ruci državši čašu polu ispijenog visikija.
Mladi dečko plave kose sjeo za šankom.
"Ovo su njene slike"- na sto je postavio par slika rasporedjenih jedna pored druge.
"Zašto baš ona?"-upitao je dečko plave kose sa upitnim izrazom lica.
"To za sada nije tvoja stvar.Za sada je bitno da je nadješ i govoriš mi sve što vidiš.To je sve što tražim"-rekao je četrdesetogodišnji čovjek i ispio posljedni gutljaj viskija.
Nakon što je ispio i zadnju kap viskija rekao je.
"Ovo je tvoje,Trystan"-pokazao je na kovertu punu novaca.
Trystan je slegnuo ramenima i uzeo kovertu te stavio u svoju staru nekada školsku tašnu.Ustao je i napustio kafanu,dok je prosjedi covjek naručio još jednu cašu visikija.
......

Sjedila je naslonjena na svoj iscjepan i prljav jastuk,pokrivena plavim ćebetom.
Razmišljala je o svom životu.Duboko zamišljena gledala je kroz prozor koji je bacao pogled na jezivu rjeku,koju je ona bez i jednog razloga voljela.
Tako zamišljena,razmišljajuci o svom životu začula je korake ispred njene sobe.
Koraci su zastali,a vrata polako krenula da se otvaraju.Bacila je pogled ka vratima.
"Ne misliš valjda da provedeš čitav dan u ovoj sobi"-rekla je djevojka duge crne kose koja se sada već oslonila na oronuo zid pun vlage.
"Pa i nemam baš neki izbor..."-rekla je djevojka koja je sjedila na svom starom drvenom krevetu ponovno bacivši pogled na rjeku.
Ona je bila drugačija od svih.Ima samo jednu drugaricu,ali ono čega se ona plaši je vjerovanje.Ona je stalno patila za drugima i njihovim nepromišljenim greškama.
Mnogi ljudi su je izdali,zapravo svi,i od tada više nikome nevjeruje.
Živi sama u svojoj sjenci,pokušavajući da vrati to vjerovanje koje je nekada izgubila.Njeni jedini prijatelji bile su knjige,ili jedina stvar koja je nikada nije izdala.
"Hajde Delaney!"-rekla je crnokosa djevojka koja je i dalje bila oslonjena na zid.
"U redu, idem.."-rekla je i složila svoje staro ćebe,uzela jastuk te ga stavila na odgovarajuće mjesto,a zatim izašla iz sobe i otisla kraj rjeke.
"Znaš i dalje zamišljam kako ću jednog dana da nadjem onog pravog.I hoću,i udaću se za njega i imati djecu s njim..."-neprekidno je pričala djevojka crne kose sjedeći na travu pokraj tamne rjeke.
A ona,da Delaney nije je ni slušala.Sjedila je na mokroj travi gledajući u rjeku.I ta jedna drugarica koju je imala za nju nije bila prava.Uvjek je željela nesto više,nešto bolje,a znala je da to neće naći.